четвртак, 13. јун 2013.


 USTAV

LjUDSKA I MANjINSKA PRAVA I SLOBODE

1. Osnovna načela
 
Neposredna primena zajemčenih prava
 
Član 18.
Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom neposredno se primenjuju.
Ustavom se jemče, i kao takva, neposredno se primenjuju ljudska i manjinska prava zajemčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima. Zakonom se može propisati način ostvarivanja ovih prava samo ako je to Ustavom izričito predviđeno ili ako je to neophodno za ostvarenje pojedinog prava zbog njegove prirode, pri čemu zakon ni u kom slučaju ne sme da utiče na suštinu zajemčenog prava.
Odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače se u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje.
 
Svrha ustavnih jemstava
 
Član 19.
Jemstva neotuđivih ljudskih i manjinskih prava u Ustavu služe očuvanju ljudskog dostojanstva i ostvarenju pune slobode i jednakosti svakog pojedinca u pravednom, otvorenom i demokratskom društvu, zasnovanom na načelu vladavine prava.
 
Ograničenja ljudskih i manjinskih prava
 
Član 20.
Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom mogu zakonom biti ograničena ako ograničenje dopušta Ustav, u svrhe radi kojih ga Ustav dopušta, u obimu neophodnom da se ustavna svrha ograničenja zadovolji u demokratskom društvu i bez zadiranja u suštinu zajemčenog prava.
Dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može se smanjivati.
Pri ograničavanju ljudskih i manjinskih prava, svi državni organi, a naročito sudovi, dužni su da vode računa o suštini prava koje se ograničava, važnosti svrhe ograničenja, prirodi i obimu ograničenja, odnosu ograničenja sa svrhom ograničenja i o tome da li postoji način da se svrha ograničenja postigne manjim ograničenjem prava.
 
Zabrana diskriminacije
 
Član 21.
Pred Ustavom i zakonom svi su jednaki.
Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije.
Zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.
Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima.
 
Zaštita ljudskih i manjinskih prava i sloboda
 
Član 22.
Svako ima pravo na sudsku zaštitu ako mu je povređeno ili uskraćeno neko ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, kao i pravo na uklanjanje posledica koje su povredom nastale.
Građani imaju pravo da se obrate međunarodnim institucijama radi zaštite svojih sloboda i prava zajemčenih Ustavom.
 
2. Ljudska prava i slobode
 
Dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti
 
Član 23.
Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno i svi su dužni da ga poštuju i štite.
Svako ima pravo na slobodan razvoj ličnosti, ako time ne krši prava drugih zajemčena Ustavom.
 
Pravo na život
 
Član 24.
Ljudski život je neprikosnoven.
U Republici Srbiji nema smrtne kazne.
Zabranjeno je kloniranje ljudskih bića.

Nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta
 
Član 25.
Fizički i psihički integritet je nepovrediv.
Niko ne može biti izložen mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, niti podvrgnut medicinskim ili naučnim ogledima bez svog slobodno datog pristanka.
 
Zabrana ropstva, položaja sličnog ropstvu i prinudnog rada
 
Član 26.
Niko ne može biti držan u ropstvu ili u položaju sličnom ropstvu.
Svaki oblik trgovine ljudima je zabranjen.
Zabranjen je prinudni rad. Seksualno ili ekonomsko iskorišćavanje lica koje je u nepovoljnom položaju smatra se prinudnim radom.
Prinudnim radom se ne smatra rad ili služba lica na izdržavanju kazne lišenja slobode, ako je njihov rad zasnovan na principu dobrovoljnosti, uz novčanu nadoknadu, rad ili služba lica na vojnoj službi, kao ni rad ili služba za vreme ratnog ili vanrednog stanja u skladu sa merama propisanim prilikom proglašenja ratnog ili vanrednog stanja.
 
Pravo na slobodu i bezbednost
 
Član 27.
Svako ima pravo na ličnu slobodu i bezbednost. Lišenje slobode dopušteno je samo iz razloga i u postupku koji su predviđeni zakonom.
Lice koje je lišeno slobode od strane državnog organa odmah se, na jeziku koji razume, obaveštava o razlozima lišenja slobode, o optužbi koja mu se stavlja na teret kao i o svojim pravima i ima pravo da bez odlaganja o svom lišenju slobode obavesti lice po svom izboru.
Svako ko je lišen slobode ima pravo žalbe sudu, koji je dužan da hitno odluči o zakonitosti lišenja slobode i da naredi puštanje na slobodu ako je lišenje slobode bilo nezakonito.
Kaznu koja obuhvata lišenje slobode može izreći samo sud.
 
Postupanje s licem lišenim slobode
 
Član 28.
Prema licu lišenom slobode mora se postupati čovečno i s uvažavanjem dostojanstva njegove ličnosti.
Zabranjeno je svako nasilje prema licu lišenom slobode.
Zabranjeno je iznuđivanje iskaza.
 
Dopunska prava u slučaju lišenja slobode bez odluke suda
 
Član 29.
Licu lišenom slobode bez odluke suda, odmah se saopštava da ima pravo da ništa ne izjavljuje i pravo da ne bude saslušano bez prisustva branioca koga samo izabere ili branioca koji će mu besplatno pružiti pravnu pomoć ako ne može da je plati.
Lice lišeno slobode bez odluke suda mora bez odlaganja, a najkasnije u roku od 48 časova, biti predato nadležnom sudu, u protivnom se pušta na slobodu.
 
Pritvor
 
Član 30.
Lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka.
Ako nije saslušano prilikom donošenja odluke o pritvoru ili ako odluka o pritvoru nije izvršena neposredno po donošenju, pritvoreno lice mora u roku od 48 časova od lišenja slobode da bude izvedeno pred nadležni sud, koji potom ponovo odlučuje o pritvoru.
Pismeno i obrazloženo rešenje suda o pritvoru uručuje se pritvoreniku najkasnije 12 časova od pritvaranja. Odluku o žalbi na pritvor sud donosi i dostavlja pritvoreniku u roku od 48 časova.
 
Trajanje pritvora
 
Član 31.
Trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, imajući u vidu razloge pritvora. Pritvor određen odlukom prvostepenog suda traje u istrazi najduže tri meseca, a viši sud ga može, u skladu sa zakonom, produžiti na još tri meseca. Ako do isteka ovog vremena ne bude podignuta optužnica, okrivljeni se pušta na slobodu.
Posle podizanja optužnice trajanje pritvora sud svodi na najkraće neophodno vreme, u skladu sa zakonom.
Pritvorenik se pušta da se brani sa slobode čim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor bio određen.
 
Pravo na pravično suđenje
 
Član 32.
Svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Svakome se jemči pravo na besplatnog prevodioca, ako ne govori ili ne razume jezik koji je u službenoj upotrebi u sudu i pravo na besplatnog tumača, ako je slep, gluv ili nem.
Javnost se može isključiti tokom čitavog postupka koji se vodi pred sudom ili u delu postupka, samo radi zaštite interesa nacionalne bezbednosti, javnog reda i morala u demokratskom društvu, kao i radi zaštite interesa maloletnika ili privatnosti učesnika u postupku, u skladu sa zakonom.
 
Posebna prava okrivljenog
 
Član 33.
Svako ko je okrivljen za krivično delo ima pravo da u najkraćem roku, u skladu sa zakonom, podrobno i na jeziku koji razume, bude obavešten o prirodi i razlozima dela za koje se tereti, kao i o dokazima prikupljenim protiv njega.
Svako ko je okrivljen za krivično delo ima pravo na odbranu i pravo da uzme branioca po svom izboru, da s njim nesmetano opšti i da dobije primereno vreme i odgovarajuće uslove za pripremu odbrane.
Okrivljeni koji ne može da snosi troškove branioca, ima pravo na besplatnog branioca, ako to zahteva interes pravičnosti, u skladu sa zakonom.
Svako ko je okrivljen za krivično delo, a dostupan je sudu, ima pravo da mu se sudi u njegovom prisustvu i ne može biti kažnjen, ako mu nije omogućeno da bude saslušan i da se brani.
Svako kome se sudi za krivično delo ima pravo da sam ili preko branioca iznosi dokaze u svoju korist, ispituje svedoke optužbe i da zahteva da se, pod istim uslovima kao svedoci optužbe i u njegovom prisustvu, ispituju i svedoci odbrane.
Svako kome se sudi za krivično delo ima pravo da mu se sudi bez odugovlačenja.
Lice koje je okrivljeno ili kome se sudi za krivično delo nije dužno da daje iskaze protiv sebe ili protiv lica bliskih sebi, niti da prizna krivicu.
Sva prava koja ima okrivljeni za krivično delo ima, shodno zakonu i u skladu sa njim, i fizičko lice protiv koga se vodi postupak za neko drugo kažnjivo delo.
 
Pravna sigurnost u kaznenom pravu
 
Član 34.
Niko se ne može oglasiti krivim za delo koje, pre nego što je učinjeno, zakonom ili drugim propisom zasnovanim na zakonu nije bilo predviđeno kao kažnjivo, niti mu se može izreći kazna koja za to delo nije bila predviđena.
Kazne se određuju prema propisu koji je važio u vreme kad je delo učinjeno, izuzev kad je kasniji propis povoljniji za učinioca. Krivična dela i krivične sankcije određuju se zakonom.
Svako se smatra nevinim za krivično delo dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnažnom odlukom suda.
Niko ne može biti gonjen ni kažnjen za krivično delo za koje je pravnosnažnom presudom oslobođen ili osuđen ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena ili postupak pravnosnažno obustavljen, niti sudska odluka može biti izmenjena na štetu okrivljenog u postupku po vanrednom pravnom leku. Istim zabranama podleže vođenje postupka za neko drugo kažnjivo delo.
Izuzetno, ponavljanje postupka je dopušteno u skladu s kaznenim propisima, ako se otkriju dokazi o novim činjenicama koje su, da su bile poznate u vreme suđenja, mogle bitno da utiču na njegov ishod ili ako je u ranijem postupku došlo do bitne povrede koja je mogla uticati na njegov ishod.
Krivično gonjenje i izvršenje kazne za ratni zločin, genocid i zločin protiv čovečnosti ne zastareva.
 
Pravo na rehabilitaciju i naknadu štete
 
Član 35.
Ko je bez osnova ili nezakonito lišen slobode, pritvoren ili osuđen za kažnjivo delo ima pravo na rehabilitaciju, naknadu štete od Republike Srbije i druga prava utvrđena zakonom.
Svako ima pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuje državni organ, imalac javnog ovlašćenja, organ autonomne pokrajine ili organ jedinice lokalne samouprave.
Zakon određuje uslove pod kojima oštećeni ima pravo da zahteva naknadu štete neposredno od lica koje je štetu prouzrokovalo.
 
Pravo na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo
 
Član 36.
Jemči se jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.
Svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.
 
Pravo na pravnu ličnost
 
Član 37.
Svako lice ima pravnu sposobnost.
Lice punoletstvom stiče sposobnost da samostalno odlučuje o svojim pravima i obavezama. Punoletstvo nastupa sa navršenih 18 godina.
Izbor i korišćenje ličnog imena i imena svoje dece slobodni su.
 
Pravo na državljanstvo
 
Član 38.
Sticanje i prestanak državljanstva Republike Srbije uređuje zakon.
Državljanin Republike Srbije ne može biti proteran, ni lišen državljanstva ili prava da ga promeni.
Dete rođeno u Republici Srbiji ima pravo na državljanstvo Republike Srbije, ako nisu ispunjeni uslovi da stekne državljanstvo druge države.
 
Sloboda kretanja
 
Član 39.
Svako ima pravo da se slobodno kreće i nastanjuje u Republici Srbiji, da je napusti i da se u nju vrati.
Sloboda kretanja i nastanjivanja i pravo da se napusti Republika Srbija mogu se ograničiti zakonom, ako je to neophodno radi vođenja krivičnog postupka, zaštite javnog reda i mira, sprečavanja širenja zaraznih bolesti ili odbrane Republike Srbije.
Ulazak stranaca u Republiku Srbiju i boravak u njoj uređuje se zakonom. Stranac može biti proteran samo na osnovu odluke nadležnog organa, u zakonom predviđenom postupku i ako mu je obezbeđeno pravo žalbe i to samo tamo gde mu ne preti progon zbog njegove rase, pola, vere, nacionalne pripadnosti, državljanstva, pripadnosti određenoj društvenoj grupi, političkog mišljenja ili gde mu ne preti ozbiljno kršenje prava zajemčenih ovim ustavom.
 
Nepovredivost stana
 
Član 40.
Stan je nepovrediv.
Niko ne može bez pismene odluke suda ući u tuđi stan ili druge prostorije protiv volje njihovog držaoca, niti u njima vršiti pretres. Držalac stana i druge prostorije ima pravo da sam ili preko svoga zastupnika i uz još dva punoletna svedoka prisustvuje pretresanju. Ako držalac stana ili njegov zastupnik nisu prisutni, pretresanje je dopušteno u prisustvu dva punoletna svedoka.
Bez odluke suda, ulazak u tuđi stan ili druge prostorije, izuzetno i pretresanje bez prisustva svedoka, dozvoljeni su ako je to neophodno radi neposrednog lišenja slobode učinioca krivičnog dela ili otklanjanja neposredne i ozbiljne opasnosti za ljude ili imovinu, na način predviđen zakonom.
 
Tajnost pisama i drugih sredstava opštenja
 
Član 41.
Tajnost pisama i drugih sredstava komuniciranja je nepovrediva.
Odstupanja su dozvoljena samo na određeno vreme i na osnovu odluke suda, ako su neophodna radi vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom.
 
Zaštita podataka o ličnosti
 
Član 42.
Zajemčena je zaštita podataka o ličnosti.
Prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuju se zakonom.
Zabranjena je i kažnjiva upotreba podataka o ličnosti izvan svrhe za koju su prikupljeni, u skladu sa zakonom, osim za potrebe vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom.
Svako ima pravo da bude obavešten o prikupljenim podacima o svojoj ličnosti, u skladu sa zakonom, i pravo na sudsku zaštitu zbog njihove zloupotrebe.
 
Sloboda misli, savesti i veroispovesti
 
Član 43.
Jemči se sloboda misli, savesti, uverenja i veroispovesti, pravo da se ostane pri svom uverenju ili veroispovesti ili da se oni promene prema sopstvenom izboru.
Niko nije dužan da se izjašnjava o svojim verskim i drugim uverenjima.
Svako je slobodan da ispoljava svoju veru ili ubeđenje veroispovedanja, obavljanjem verskih obreda, pohađanjem verske službe ili nastave, pojedinačno ili u zajednici s drugima, kao i da privatno ili javno iznese svoja verska uverenja.
Sloboda ispoljavanja vere ili uverenja može se ograničiti zakonom, samo ako je to neophodno u demokratskom društvu, radi zaštite života i zdravlja ljudi, morala demokratskog društva, sloboda i prava građana zajemčenih Ustavom, javne bezbednosti i javnog reda ili radi sprečavanja izazivanja ili podsticanja verske, nacionalne ili rasne mržnje.
Roditelji i zakonski staraoci imaju pravo da svojoj deci obezbede versko i moralno obrazovanje u skladu sa svojim uverenjima.
 
Crkve i verske zajednice
 
Član 44.
Crkve i verske zajednice su ravnopravne i odvojene od države.
Crkve i verske zajednice su ravnopravne i slobodne da samostalno uređuju svoju unutrašnju organizaciju, verske poslove, da javno vrše verske obrede, da osnivaju verske škole, socijalne i dobrotvorne ustanove i da njima upravljaju, u skladu sa zakonom.
Ustavni sud može zabraniti versku zajednicu samo ako njeno delovanje ugrožava pravo na život, pravo na psihičko i fizičko zdravlje, prava dece, pravo na lični i porodični integritet, pravo na imovinu, javnu bezbednost i javni red ili ako izaziva i podstiče versku, nacionalnu ili rasnu netrpeljivost.
 
Prigovor savesti
 
Član 45.
Lice nije dužno da, protivno svojoj veri ili ubeđenjima, ispunjava vojnu ili drugu obavezu koja uključuje upotrebu oružja.
Lice koje se pozove na prigovor savesti može biti pozvano da ispuni vojnu obavezu bez obaveze da nosi oružje, u skladu sa zakonom.
 
Sloboda mišljenja i izražavanja
 
Član 46.
Jemči se sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje.
Sloboda izražavanja može se zakonom ograničiti, ako je to neophodno radi zaštite prava i ugleda drugih, čuvanja autoriteta i nepristrasnosti suda i zaštite javnog zdravlja, morala demokratskog društva i nacionalne bezbednosti Republike Srbije.
 
Sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti
 
Član 47.
Izražavanje nacionalne pripadnosti je slobodno.
Niko nije dužan da se izjašnjava o svojoj nacionalnoj pripadnosti.
 
Podsticanje uvažavanja razlika
 
Član 48.
Merama u obrazovanju, kulturi i javnom obaveštavanju, Republika Srbija podstiče razumevanje, uvažavanje i poštovanje razlika koje postoje zbog posebnosti etničkog, kulturnog, jezičkog ili verskog identiteta njenih građana.
 
Zabrana izazivanja rasne, nacionalne i verske mržnje
 
Član 49.
Zabranjeno je i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti.
 
Sloboda medija
 
Član 50.
Svako je slobodan da bez odobrenja, na način predviđen zakonom, osniva novine i druga sredstva javnog obaveštavanja.
Televizijske i radio-stanice osnivaju se u skladu sa zakonom.
U Republici Srbiji nema cenzure. Nadležni sud može sprečiti širenje informacija i ideja putem sredstava javnog obaveštavanja samo ako je to u demokratskom društvu neophodno radi sprečavanja pozivanja na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka ili narušavanje teritorijalnog integriteta Republike Srbije, sprečavanja propagiranja rata ili podstrekavanja na neposredno nasilje ili radi sprečavanja zagovaranja rasne, nacionalne ili verske mržnje, kojim se podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje.
Ostvarivanje prava na ispravku neistinite, nepotpune ili netačno prenete informacije kojom je povređeno nečije pravo ili interes i prava na odgovor na objavljenu informaciju uređuje se zakonom.
 
Pravo na obaveštenost
 
Član 51.
Svako ima pravo da istinito, potpuno i blagovremeno bude obaveštavan o pitanjima od javnog značaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da to pravo poštuju.
Svako ima pravo na pristup podacima koji su u posedu državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, u skladu sa zakonom.
 
Izborno pravo
 
Član 52.
Svaki punoletan, poslovno sposoban državljanin Republike Srbije ima pravo da bira i da bude biran.
Izborno pravo je opšte i jednako, izbori su slobodni i neposredni, a glasanje je tajno i lično.
Izborno pravo uživa pravnu zaštitu u skladu sa zakonom.
 
Pravo na učešće u upravljanju javnim poslovima
 
Član 53.
Građani imaju pravo da učestvuju u upravljanju javnim poslovima i da pod jednakim uslovima stupaju u javne službe i na javne funkcije.
 
Sloboda okupljanja
 
Član 54.
Mirno okupljanje građana je slobodno.
Okupljanje u zatvorenom prostoru ne podleže odobrenju, ni prijavljivanju.
Zborovi, demonstracije i druga okupljanja građana na otvorenom prostoru prijavljuju se državnom organu, u skladu sa zakonom.
Sloboda okupljanja može se zakonom ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite javnog zdravlja, morala, prava drugih ili bezbednosti Republike Srbije.
Sloboda udruživanja
Član 55.
Jemči se sloboda političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja i pravo da se ostane izvan svakog udruženja.
Udruženja se osnivaju bez prethodnog odobrenja, uz upis u registar koji vodi državni organ, u skadu sa zakonom.
Zabranjena su tajna i paravojna udruženja.
Ustavni sud može zabraniti samo ono udruženje čije je delovanje usmereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje zajemčenih ljudskih ili manjinskih prava ili izazivanje rasne, nacionalne ili verske mržnje.
Sudije Ustavnog suda, sudije, javni tužioci, Zaštitnik građana, pripadnici policije i pripadnici vojske ne mogu biti članovi političkih stranaka.
 
Pravo na peticiju
 
Član 56.
Svako ima pravo da, sam ili zajedno sa drugima, upućuje peticije i druge predloge državnim organima, organizacijama kojima su poverena javna ovlašćenja, organima autonomne pokrajine i organima jedinica lokalne samouprave i da od njih dobije odgovor kada ga traži.
Zbog upućivanja peticija i predloga niko ne može da trpi štetne posledice.
Niko ne može da trpi štetne posledice za stavove iznete u podnetoj peticiji ili predlogu, osim ako je time učinio krivično delo.

Pravo na pravnu pomoć
Član 67.
Svakome se, pod uslovima određenim zakonom, jemči pravo na pravnu pomoć.
Pravnu pomoć pružaju advokatura, kao samostalna i nezavisna služba, i službe pravne pomoći koje se osnivaju u jedinicama lokalne samouprave, u skladu sa zakonom.
Zakonom se određuje kada je pravna pomoć besplatna.
Zdravstvena zaštita
 
3. Prava pripadnika nacionalnih manjina
 
Osnovna odredba
 
Član 75.
Pripadnicima nacionalnih manjina, pored prava koja su Ustavom zajemčena svim građanima, jemče se dodatna, individualna ili kolektivna prava. Individualna prava ostvaruju se pojedinačno, a kolektivna u zajednici sa drugima, u skladu sa Ustavom, zakonom i međunarodnim ugovorima.
Putem kolektivnih prava pripadnici nacionalnih manjina, neposredno ili preko svojih predstavnika, učestvuju u odlučivanju ili sami odlučuju o pojedinim pitanjima vezanim za svoju kulturu, obrazovanje, obaveštavanje i službenu upotrebu jezika i pisma, u skladu sa zakonom.
Radi ostvarenja prava na samoupravu u kulturi, obrazovanju, obaveštavanju i službenoj upotrebi jezika i pisma, pripadnici nacionalnih manjina mogu izabrati svoje nacionalne savete, u skladu sa zakonom.
 
Zabrana diskriminacije nacionalnih manjina
 
Član 76.
Pripadnicima nacionalnih manjina jemči se ravnopravnost pred zakonom i jednaka zakonska zaštita.
Zabranjena je bilo kakva diskriminacija zbog pripadnosti nacionalnoj manjini.
Ne smatraju se diskriminacijom posebni propisi i privremene mere koje Republika Srbija može uvesti u ekonomskom, socijalnom, kulturnom i političkom životu, radi postizanja pune ravnopravnosti između pripadnika nacionalne manjine i građana koji pripadaju većini, ako su usmerene na uklanjanje izrazito nepovoljnih uslova života koji ih posebno pogađaju.
 
Ravnopravnost u vođenju javnih poslova
 
Član 77.
Pripadnici nacionalnih manjina imaju, pod istim uslovima kao ostali građani, pravo da učestvuju u upravljanju javnim poslovima i da stupaju na javne funkcije.
Pri zapošljavanju u državnim organima, javnim službama, organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave vodi se računa o nacionalnom sastavu stanovništva i odgovarajućoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina.
 
Zabrana nasilne asimilacije
 
Član 78.
Zabranjena je nasilna asimilacija pripadnika nacionalnih manjina.
Zaštita pripadnika nacionalnih manjina od svake radnje usmerene ka njihovoj nasilnoj asimilaciji uređuje se zakonom.
Zabranjeno je preduzimanje mera koje bi prouzrokovale veštačko menjanje nacionalnog sastava stanovništva na područjima gde pripadnici nacionalnih manjina žive tradicionalno i u značajnom broju.
 
Pravo na očuvanje posebnosti
 
Član 79.
Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo: na izražavanje, čuvanje, negovanje, razvijanje i javno izražavanje nacionalne, etničke, kulturne i verske posebnosti; na upotrebu svojih simbola na javnim mestima; na korišćenje svog jezika i pisma; da u sredinama gde čine značajnu populaciju, državni organi, organizacije kojima su poverena javna ovlašćenja, organi autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave vode postupak i na njihovom jeziku; na školovanje na svom jeziku u državnim ustanovama i ustanovama autonomnih pokrajina; na osnivanje privatnih obrazovnih ustanova; da na svome jeziku koriste svoje ime i prezime; da u sredinama gde čine značajnu populaciju, tradicionalni lokalni nazivi, imena ulica, naselja i topografske oznake budu ispisane i na njihovom jeziku; na potpuno, blagovremeno i nepristrasno obaveštavanje na svom jeziku, uključujući i pravo na izražavanje, primanje, slanje i razmenu obaveštenja i ideja; na osnivanje sopstvenih sredstava javnog obaveštavanja, u skladu sa zakonom.
U skladu sa Ustavom, na osnovu zakona, pokrajinskim propisima mogu se ustanoviti dodatna prava pripadnika nacionalnih manjina.
 
Razvijanje duha tolerancije
 
Član 81.
U oblasti obrazovanja, kulture i informisanja Srbija podstiče duh tolerancije i međukulturnog dijaloga i preduzima efikasne mere za unapređenje uzajamnog poštovanja, razumevanja i saradnje među svim ljudima koji žive na njenoj teritoriji, bez obzira na njihov etnički, kulturni, jezički ili verski identitet.

петак, 17. август 2012.



IZABRANA PROROČANSTVA AMERIČKOG PROROKA ELENE VAJT (1827- 1915)
O MORALNOJ DEKADENCIJI SVETA I NESREĆAMA KOJE ĆE ZADESITI ČOVEČANSTVO
"Bog je uvek opominjao ljude o sudovima koji će doći. Oni koji su verovali Njegovoj vesti za svoje vreme i koji su svoju veru izrazili poslušavši Njegove zapovesti, izbegli su osude koje su stigle neposlućne i neverne." (DA 545, 1898)
"Otkuda glasine da sam izjavila da će Njujork biti zbrisan plimskim talasom? Ovo nikada nisam rekla.
Ja sam rekla, gledajući velike građevine koje idu u visinu, sprat za spratom:
'Kakve užasne scene će se desiti kada Gospod ustane da silno potrese zemlju! Tada će reči iz Otkrivenja 18,1-3 biti ispunjene.

Ja nemam neke posebne svetlosti o tome šta će zadesiti Njujork; jedino znam da će jednoga dana velike građevine u tom gradu biti oborene Božjom silom koja će ih srušiti i ispreturati." (Review and Herald 5.7.1906) "Ljudi će nastaviti da podižu skupe građevine u koje će se ulagati teški milioni i čija će arhitektonska rešenja i čvrstina privlačiti naročitu pažnju, ali Gospod mi je pokazao da će, uprkos neuobičajenim raskošnim ulaganjima i čvrstini, te građevine doživeti sudbinu jerusalimskog hrama." (MS 35, 1906)
"Videla sam građevine u kojima su postavljeni najskuplji protivpožarni uređaji da bi se osigurale od uništenja. Ali, kao što su nekada Sodom i Gomor nestali u plamenu Božje osvete, tako će se i te ponosne zgrade pretvoriti u pepeo... Ti laskavi spomenici podignuti u čast čovekove veličine, biće oboreni u prah čak i pre nego što poslednje veliko uništenje bude zadesilo svet." (3SM 418 1901)
"Jednom prilikom, dok sam se nalazila u gradu Njujorku, u noćnom viđenju pokazane su mi građevine koje su se sprat za spratom dizale visoko prema nebu. Bila im je zagarantovana otpornost protiv požara i trebalo je da proslave svoje vlasnike i graditelje. ... Dok su se te veličanstvene zgrade podizale, njihovi vlasnici su uživali u taštoj gordosti što imaju novac kojim mogu ugađati sami sebi i izazivati zavist svojih bližnjih. ... Tada se pred mojim očima pojavio prizor uzbune zbog požara. Ljudi su gledali veličanstvene građevine za koje se pretpostavljalo da su potpuno sigurne od požara i govorili: "One su savršeno obezbeđene." Ali su zgrade izgorele kao da su bile od smole. Vatrogasne mašine nisu mogle ništa da učine da bi zaustavile uništenje. Vatrogasci nisu bili u stanju čak ni da ih stave u pokret.
Ako se u srcu gordih i slavoljubivih ljudskih bića ne izvrši promena, ljudi će, kad dođe vreme da Gospod sudi, uvideti da će ona ruka koja je bila jaka da ih spasava, biti isto tako jaka da uništava. Nikakva ljudska sila ne može zaustaviti ruku Božju. Ne postoji materijal za podizanje zgrada koji bi ih mogao zaštititi od uništenja kad dođe vreme koje je Bog odredio da pošalje kaznu na ljude zbog nepoštovanja Njegovog zakona i zbog njihovog sebičnog slavoljublja. Malo je ljudi, čak i među prosvetnim radnicima i državnicima koji shvataju uzroke sadašnjeg stanja u društvu. Oni koji u svojim rukama drže uzde vlasti, nisu u stanju da reše problem moralne pokvarenosti, siromaštva, bede i zločina. Oni se uzalud trude da poslovne transakcije postave na sigurniji temelj. Kad bi se ljudi više pridržavali učenja Reči Božje, oni bi našli rešenja za probleme koji ih dovode u zabunu. Sveto pismo opisuje stanje sveta neposredno pred Hristov Drugi dolazak.
Za ljude koji zakidanjem i iznuđivanjem stiču velika bogatstva, pisano je:
"Stekoste bogatstvo u poslednje dane. Gle viče plata vaših poslanika, koji su radili njive vaše, a vi ste im otkinuli; i vika žetelaca dođe do ušiju Gospoda nad vojskama. Veseliste se na zemlji i nasladiste se; uhraniste srca svoja kao na dan zaklanja. Osudiste, ubiste pravednika i ne brani vam se." (Jakov 5,3-6)
Ali ko zapaža i čita opomene sadržane u znacima vremena koji se brzo ispunjavaju? Kakav to utisak ostavlja na one koji ljube ovaj svet? Kakva se promena vidi u njihovom stavu? Ništa bolje nego i kod stanovnika sveta u vreme Nojevo. Obuzeti zemaljskim poslovima i zadovoljstvima pretpotopni ljudi "ne osetiše dok im ne dođe potop i odnese sve" (Matej 24,39). Nebo im je slalo opomene, ali nisu slušali. I današnji svet, ne obazirući se na glas Božji koji opominje, žuri u susret večnoj propasti. ...
Uskoro će se pojaviti prizori nevolja i muka o kojima se govori u proročanstvima:

"Gle, Gospod će isprazniti zemlju i opusteti je, prevrnuće je i rasejaće stanovnike njezine... jer prestupiše zakone, izmeniše uredbe, raskidoše zavet večni. Zato će prokletstvo proždreti zemlju i zatrće se stanovnici njeni ... Prestaće veselje uz bubnje, prestaće graja onih koji se vesele." (Isaija 24,1-8)
(1T9, str.11-14, 1909.)

"U svetu vlada sve strašnije bezakonje. Uskoro će nastati veliki sukobi među narodima - nevolje koje neće prestati sve do Hristovog dolaska." (Review and Herald 11.2.1904)
"Velike vatrene lopte padale su na kuće. Vatrene strele iz lopti letele su u svim pravcima. Bilo je nemoguće zaustaviti požare koji su izbijali. Čitava naselja su bila uništena. Ljude je obuzimao neopisiv strah." (Letter 278, 1906)
"Videla sam ogromnu plamenu loptu kako pada među prekrasne palate i kako izaziva njihovo trenutno uništenje." (9T 28, 1909)
"Ova nacija će tek biti ponižena u prah." (1T 258)
"Bog će se poslužiti svojim neprijateljima kao instrumentom da bi kaznio one koji su išli svojim opakim putevima." (PC 136 1894)
"Sudovi će biti u skladu sa zlom ljudi i svetlošću istine koju su oni imali." (1MR 248, 1902)
"Bog ima određenu nameru kada dozvoljava da se događaju sve te katastrofe. One su Njegovo sredstvo da se ljudi i žene osveste. ..." (19MR 279, 1902)
"Bog šalje probe da bi se pokazalo ko će verno odoleti iskušenjima. On sve ljude dovodi u težak položaj da bi video da li će se osloniti na silu koja je van i iznad njih samih. Svi imaju prikrivene crte karaktera koje ce kroz patnju izaći na videlo. Bog dozvoljava da oni koji su samopouzdani budu bolno kušani kako bi uvideli svoju bespomoćnost." (Svedočanstva za zajednicu 7, 211)
"Svet u svim njegovim perverzijama zadesiće ljudska pogibao u poplavama, nepogodama, požarima, zemljotresima, gladi, ratovima i krvoproliću. Bog je spor na gnev i velik u moći, ali ipak neće opravdati nepokajane." (SPTED 133 1895)
"Zašto se to sve dešava?
Zašto takav duh bezakonja prožima društvo a mešavina čudnih doktrina crkve? Nije li zato što velika masa hrišćana ne shvata težinu greha kršenja Božjeg zakona? Čak i sveštenici sa propovedaonice obezvređuju taj zakon.
Rezultat je opšte snižavanje zahteva pravednosti, krajnja težnja ka bezakonju, kriminalu svake vrste. Ne treba ni da se čudimo. Kada se ljudi ne pokoravaju Božjem zakonu, kako možemo očekivati od njih da poštuju ljudske zakone?" (SNJ 1909-03-01)
"Oluja se približava. Mi se moramo pripremiti za njen bes kajući se pred Bogom i pokazujući veru u našeg Gospoda Isusa Hrista. Gospod će ustati da strahovito potrese zemlju. Videćemo nevolje na sve strane. Hiljade brodova završiće u dubinama mora. Mornarice će biti potapane i milioni ljudskih žrtava žrtvovani. Požari će izbijati neočekivano i nikakvi ljudski napori neće moći da ih ugase. Palate na zemlji nestajaće u ogromnoj stihiji. Železničke katastrofe će se dešavati sve češće. Na velikim saobraćajnicama dolaziće do iznenadnih meteža, sudara i smrti. Kraj je blizu, vreme milosti ističe. O, tražimo Gospoda dok se može naći, prizivajmo ga dok je blizu!" (MYP 89-90, 1890)
"Požari, poplave, zemljotresi, bes sila velikog bezdana, katastrofe i na moru i na kopnu, upućuju nam opomenu da se Božji duh neće doveka prepirati s ljudima." (3MR 315, 1897)
"Ta zla će razgneviti bezbožnike i podići ih protiv pravednika; pomisliće da smo mi krivi što su Božji sudovi izliveni na njih, i da će zla prestati ako zemlju očiste od nas. Biće izdata naredba da se sveti pobiju, što će ove navesti da plaču dan i noć moleći se za izbavljenje." (Ew 36-37, 1882)
"Svet ljubi greh, a mrzi pravdu i to je bio uzrok neprijateljstva prema Isusu. Svi koji odbijaju Njegovu beskrajnu ljubav dolaze do zaključka da je hrišćanstvo činilac koji remeti njihov mir. Hristova svetlost razgoni tamu koja prikriva njihove grehe i neophodnost reforme postaje očigledna. Dok oni koji se potčine uticaju Svetoga Duha počinju da ratuju sami sa sobom, dotle oni koji se drže greha ustaju protiv istine i njenih predstavnika." (DA 1898)
"Uskoro će Božji narod biti okušan žestokim nevoljama, i veliki deo onih koji sada izgledaju kao istinski pravi hrišćani, pokazaće se kao bezvredni metal.
Kada Hristova religija bude progonjena, kada Njegov zakon bude najprezreniji, tada naša revnost treba da bude najvatrenija, i naša hrabrost i naša čvrstina najpostojaniji. Stati u odbranu istine i pravednosti kada nas većina bude odbacila, voditi bitke Gospodnje kada bude bilo malo boraca - to će biti naša proba. U to vreme mi treba da prikupljamo svoju toplinu iz hladnoće drugih, svoju hrabrost iz njihovog kukavičluka, a svoju vernost iz njihovih izdajstava." (5T 136, 1882)
"Kad zemlja bude rasvetljena sa slavom Božjom, mi ćemo tada videti jedno delo slično onom kada su učenici, ispunjeni Svetim Duhom, propovedali silu vaskrslog Spasitelja. Nebeska svetlost prodirala je mračne savesti onih koji behu prevareni od Hristovih neprijatelja, i lažne predstave o Njemu behu odbačene, jer kroz delovanje Svetoga Duha oni Ga videše uzdignutog kao Kneza i Spasitelja, koji dade pokajanje Izrailju, i oproštaj od greha. Oni ga videše ovenčanog slavom nebeskom, sa neiskazanim blagom u Njegovim rukama, da bi ga podario onima koji se obratiše od svojih greha i pobuna.
Kada apostoli objavise slavu Jedinorodnoga od Oca, tri hiljade duša behu ganuti do srca, i to je učinilo da su videli sebe onakvim kakvi jesu, grešni i prljavi, a Hrista kao svoga Spasa i Izbavitelja. Hristos beše podignut, Hristos beše proslavljen, kroz silu Svetoga Duha koja beše posvedočena među narodom.
Očima vere verni videše Isusa kao onoga koji je pretrpeo poniženje stradanje i smrt, da oni ne poginu, nego da imaju život večni. Kada oni pogledaše na Njegovu neukaljanu pravdu, upoznaše kroz to svoju vlastitu izobličenost i prljavštinu, te behu ispunjeni sa strahopoštovanjem, ljubavlju i obožavanjem prema Onome, koji je dao svoj život u žrtvu za njih. Oni poniziše svoje duše do praha, kajući se za svoja zlodela, i proslaviše Boga za svoje izbavljenje." (Review end Herald, 22. i 29. nov. 1892)
BIĆE PRONAĐEN KOVČEG ZAKONA
"Skupoceni zakonik stavljen je u kovčeg zaveta i danas, je još uvek u njemu, sakriven od ljudi na sigurnom mestu. Ali u vreme kad Bog bude odredio, on će izneti ove kamene ploče da budu svedočanstvo celome svetu protiv gaženja njegovih zapovesti i protiv idolopokloničke službe... tada će kamene ploče koje je Bog do toga dana držao sakrivene, biti pokazane svetu kao merilo pravde." (BC1 1109, 1909)
OBMANA SPIRITIZMA (PARAPSIHOLOGIJE...)
"Bilo mi je pokazano da će kroz spiritizam i mesmerizam (parapsihološku moć) ovi moderni čudotvorci činiti ista čuda koja su bila vršena od našeg Gospoda Isusa Hrista, i mnogi će verovati da su sva silna dela Božjeg Sina kada je bio ovde na zemlji, bila vršena pomoću ove iste sile." (EGV Ew 87, Avgust 1850.)
"Božja reč kaže da će sotona činiti čuda. On će činiti da se ljudi razboljevaju, a onda će ih iznenada osloboditi svoje sotonske sile. Tako će se smatrati da su izlečeni." (EGV 2SM 53, 1903.g.)
"Ljudi će biti prevareni stvarnim čudima, koja će sotonska oruđa zaista moći da čine, a ne onima koja izgleda da čine." (Velika borba, poglavlje 34, 1888)
"I sam sotona se upravlja modernim tokom stvari. On će se pojavljivati kao anđeo svetlosti. Kroz delovanje spiritizma mnoga će bolesna tela biti izlečena i mnoga nepobitna čuda učinjena. I pošto će zli duhovi izraziti veru u Bibliju i pokazati poštovanje prema institucijama crkve, njihovo će delo biti prihvaćeno kao manifestacija božanske sile. ... Čak i u svome sadašnjem obliku spiritizam je daleko od toga da bi bio manje opasan nego ranije; on je u stvari još opasniji, jer je lukaviji u prevarama. Dok je ranije poricao Hrista i Bibliju, sada priznaje i jedno i drugo. Ali Biblija se tumači na takav način koji odgovara nepreporođenom srcu, a njene svečane i važne istine smatraju se nevažnim." (EGV "Velika borba" 452, 1888.g.)
"Antihrist će vršiti svoja čudesna dela pred našim očima. On će tako vešto imitirati istinito, da će biti nemoguće razlikovati jedno od drugoga, osim pomoću Svetoga pisma." (EGNJ GC 593, 1888)
OPASNOST SAMOOBMANE RELIGIJE BEZ HRISTA
"Čovek sam po sebi nije u stanju da spozna svoje zablude. "Srce je prevarno više svega i opako; ko će ga poznati." (Jeremija 17,9) Ustima se može priznavati siromaštvo duha, a da srce to ipak ne prizna. Dok govorimo Bogu o svom duhovnom siromaštvu, srce može da gori uobraženošću da je zbog svoje poniznosti i uzvišene pravednosti dostojnije od drugih. Međutim, pravu predstavu o svom stanju možemo steći samo na jedan način; ako stalno gledamo u Hrista. Tako visoko mišljenje o svojoj pravednosti ljudi imaju samo zato što ne poznaju Hrista. Dok razmišljamo o Njegovoj čistoti i uzvišenosti, tek tada u pravoj svetlosti vidimo svoje slabosti, nedostatke i svoje siromaštvo. Postajemo svesni da smo izgubljeni i beznadni, odeveni u odeću samopravednosti, kao i svi ostali grešnici. Uviđamo da se sopstvenom dobrotom i pobožnošću nikad ne bismo spasli, već samo neizmernom Božjom milošću." (Hristove očigledne pouke, str.159)
"Ako bolujete od tvrdoglavosti srca, i usled oholosti i uverenja u sopstvenu pravednost ne priznajete svoje pogreške, bićete prepušteni sotoni da vas kuša... Mnoštvo zamki koje su svojstvene poslednjim danima okružiće vas i vi ćete promeniti vođu a da ni sami toga nećete biti svesni." (EGV u RaH, 16.12.1890)
ISHRANA, ZDRAVLJE, ROK MUZIKA
"Recite im da će uskoro doći vreme kada više neće biti bezbedna upotreba jaja, mleka, pavlake ili maslaca, zato što će se bolesti među životinjama povećavati u srazmeri sa povećanjem zla među ljudima. Blizu je vreme kada će zbog greha palog ljudskog roda, celo životinjsko carstvo uzdisati pod teretom bolesti koje će zadesiti našu zemlju." (7T 135 1902)
"Pre nego sekira bude udarila u koren drveta, mora doći do prave pobune protiv pušenja." (3T569 1875.god.)
"Svakovrsna preterivanja doći će do izražaja. Biće vikanja, udaranja u bubnjeve, muzike i plesa. Osećanja razumnih ljudi biće toliko poremećena da oni neće biti u stanju da donose pravilne odluke. Luda buka potresa čula i izopačuje ono što bi moglo biti na blagoslov kada bi se pravilno upotrebilo. ...

Sotona će učiniti da muzika postane zamka, zbog načina na koji se izvodi." (2SM 36.38 1900) "Zabave uzbuđuju um, ali ono što izvesno sledi je depresija." (Ellen G. White, HR, Mart, 1872.)
NOVI SVETSKI POREDAK I NJEGOVA PROPAST
"Razlika između onih koji kažu da su hrišćani i nevernika jedva se može sada primetiti. Pripadnici crkava vole ono sto svet voli i spremni su da se s njime sjedine; a sotona je odlučio da ih poveže u jedno telo, i tako ojača svoju stvar okupljajući ih sve u redove spiritista. Katolici, protestanti, i svetovni ljudi prihvatiće oblik pobožnosti bez njene sile, i u ovom sjedinjenju ce videti veliki pokret za obraćenje sveta i uspostavljanje dugo očekivanog hiljadugodišnjeg carstva.
Pomoću spiritizma sotona se pojavljuje kao dobrotvor ljudskog roda; on leči bolesti ljudi i predstavlja se kao onaj koji donosi novu i uzvišeniju religiju, a u isto vreme radi kao rušilac. Njegova iskušenja vode mnoge u propast. Neumerenost otupljuje razum; ovome slede čulna zadovoljenja, svađe i krvoprolića. Sotona uživa u ratu, jer rat probuđuje najgore strasti duše, i onda baca u večnu propast svoje žrtve utonule u porok i krv. Njegov je cilj da narode razdraži da ratuju jedan protiv drugoga, jer ovako može da odvrati misli ljudi od pripreme da opstanu u dan Božjeg pohođenja.
Sotona takođe radi preko prirodnih sila da prikupi nespremne duše za svoju žetvu. On je naučio tajne laboratorija prirode i upotrebljava svu svoju moć da njima zavlada koliko mu to Bog dopušta. Kad mu je bilo dozvoljeno da pohodi Jova, kako su brzo bila uništena stada, sluge, kuće i deca; nesreća za nesrećom se nizala kao u jednom trenutku. Bog je taj koji čuva svoja stvorenja i štiti ih od sile uništenja. Ali hrišćanski svet je pokazao preziranje prema Božjem zakonu, i Gospod će učiniti ono što je rekao da će učiniti. On će zemlji uskratiti svoje blagoslove i povući svoju žaštitu od onih koji ustaju protiv njegovog zakona, koji uče tako druge i primoravaju ih da to isto čine. Sotona ima vlast nad svima koje Bog naročito ne štiti. On će nekima pomoći i usrećiti ih da bi uspešnije izveo svoje namere, dok će na druge navući nevolje i navesti ih da veruju da je Bog onaj koji ih muči. Dok se sotona predstavlja ljudima kao veliki lekar, koji može da izleči sve njihove bolesti i nesreće, i čitave gradove pretvoriti u ruševine i pustoš. Čak i sada je on na delu. U nesrećama i katastrofama na vodi i kopnu, u velikim požarima, u strašnim olujama i padanju grada, u burama, poplavama, ciklonima, visokim plimama i zemljotresima, na svakom mestu i u hiljadu oblika vrši sotona svoju moć. On uništava dozrelu žetvu, i tada dolaze glad i nevolja. Ispunjava vazduh smrtnim zarazama i hiljadu njih umiru od epidemije. Ove nesreće ce biti sve češće i sve kobnije. Propast će naići kako na ljude tako i na životinje. »Tužiće zemlja i opasti, iznemoći će glavari... Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmeniše uredbe, raskidoše zavet večni.« Isaija 24, 4. 5... I tada će veliki varalica uveriti ljude da su oni koji služe Bogu uzrok ovih zala. Oni koji su izazvali negodovanje neba svaliće sav teret na one čija je poslušnost prema Božjim zapovestima stalni prekor prestupnicima." (Velika borba 476-7, 1888)
"Kad se protestantske crkve ujedine sa svetovnom vlašću pružajući podršku lažnoj religiji, od koje su njihovi preci bili najsvirepije progonjeni; kad država upotrebi svoju silu da prinudom i dekretima podupre instituciju crkve - tada će protestantska Amerika načiniti ikonu (sliku) papstva, i to će biti nacionalno (američko) otpadništvo koje će se završiti samo njihovom nacionalnom propašću." (ST 22.3.1910)
"Kada naša nacija (Amerika) u svojim zakonodavnim telima bude proglasila zakone kojima se ograničavaju prava čovekove savesti na području verskih sloboda, kada bude nametnula svetkovanje nedelje i svoju državnu silu bude usmerila protiv onih koji svetkuju sedmi dan kao dan odmora, Božji zakon će, zajedno sa svim svojim namerama i ciljevima, biti odbačen u našoj zemlji i taj sveopšti otpad biće praćen sveopštom propašću." (7BC 977 1888)
POJAVA KOMUNIZMA
"Radnički sindikati će biti među silama koje će na zemlju doneti vreme nevolje kakve nije bilo od kako je sveta... Nekolicina ljudi će se udružiti da prigrabi sva sredstva koja se mogu steći na određenim područjima poslovanja. Organizovaće se radnički sindikati i oni koji odbijaju da im se pridruže biće obeleženi." (2SM 142 1903)
"Ako prevara u jednom obliku bude otkrivena, onda je sotona oblači u drugo ruho, i mnoštvo je prima isto tako pohlepno kao i ranije. Kad je narod razumeo da je rimsko učenje prevara, te sotona više nije mogao tim sredstvom navesti ljude da krše Božji zakon, tada ih je podsticao da svaku veru smatraju prevarom a Bibliju bajkom; pošto su odbacili božanski zakon, odali su se neobuzdanom razvratu." (Velika borba, 237, 1888)
LAŽNA RELIGIOZNA PROBUĐENJA
"U onim crkvama koje će sotona moći da pokori pod svoju lažnu moć izazvaće uverenje da je na njih izliven naročiti Božji blagoslov; u njima će se pokazati veliko religiozno probuđenje. Mnogi će klicati od radosti što Bog radi tako divno za njih, a u stvari to delo potiče od sasvim drugog duha. Sotona će pokušati da pod plaštom vere proširi svoj uticaj na ceo hrišćanski svet.
Uzbuđivaće se osećanja, istina će se pomešati sa lažju, što će ljude lako zavesti. Ali niko ne mora da bude prevaren. U svetlosti Božje reči neće biti teško da se utvrdi kakvog su karaktera ovi pokreti. Gde se god zanemaruje svedočanstvo Biblije i gde se preziru jasne istine koje traže samoodricanje i odvajanje od sveta, možemo biti sigurni da tu Bog neće dati svoj blagoslov. A prema pravilu koje je dao sam Hristos: "Po rodovima njihovim poznaćete ih!" (Matej 7,16), lako će se utvrditi da ovi pokreti nisu delo Božjeg duha.
Biblija se tumači na takav način koji se sviđa nepreporođenom srcu, a njene svečane i važne istine se smatraju bezvrednim. Ljubav se ističe kao glavna Božja osobina, ali ona se prikazuje kao raznežena sentimentalnost, koja ne pravi razliku između dobra i zla. Božja pravednost, Njegovo gnušanje na greh, zahtevi Njegovog svetog zakona - sve se to smatra nevažnim. Narod se uči da Deset zapovesti smatra mrtvim slovom. Ugodne priče i čarobne legende obuzimaju osećanja i navode ljude da odbace Bibliju kao osnov svoje vere. Hrista se i sada odriču kao i nekada. Ali sotona je toliko ljudima zaslepio oči da ne primećuju prevaru." (Velika borba, 1888.g. 376-278, 452)
OTREŽNJENJE ĆE DOĆI PREVIŠE KASNO
"Svi će zajednički da obasipaju svoje sveštenike kletvama. Neverni sveštenici su im proricali mile stvari; navodili su ih da odbace Božji zakon i da progone one koji su hteli da ga poštuju. Sada, u očajanju, ovi učitelji pred celim svetom priznaju svoje prevare. Gnev obuzima mnoštvo koje uzvikuje: "Mi smo izgubljeni, a vi ste prouzrokovali našu propast!" Ljudi se okreću protiv svojih lažnih pastira. Upravo oni koji su ih nekada najviše uzdizali, sada ih najstrašnije proklinju. Iste ruke koje su ih nekada ovenčavale, sada se pružaju da ih rastrgnu. Mačevi, koji su bili pripravljeni da pobiju Božji narod, sada se podižu da unište njegove neprijatelje." (GC 655.656 1911)
KRAJ VELIKE BORBE
"Sa usklicima pobede, sa ruganjem i proklinjanjem polaze čete zlikovaca da se bace na svoj plen; ali, gle, na zemlju pada gusti mrak, tamniji od najtamnije noći. Tada se preko celog neba pojavljuje duga, odsjajući slavom sa Božjeg prestola, i kao da okružuje svaku grupu onih koji se mole. Razbesnele gomile odjednom se zaustavljaju.
Sa strašnim predosećanjem gledaju u simbol Božjeg zaveta i žele da se što pre uklone od njegovog silnog sjaja. Božji narod čuje jasan, zvučan glas, koji kaže: "Pogledajte!" Podigavši oči prema nebu, oni vide dugu obećanja. Crni, preteći oblaci, koji su prekrivali nebeski svod rastavljaju se i, kao nekada Stefan, oni gledaju netremice u nebo i vide Božju slavu i Sina čovečjega gde sedi na svome prestolu. ...
Zidovi tamnica se ruše, i Božji narod, koji je bio zatvoren zbog svoje vere, sada je slobodan." (Velika borba, 637 1911)
"Velika borba je završena. Greha i grešnika više nema. Ceo svemir je čist. Potpuni sklad i radost vladaju u celom neizmernom svemiru. Od Onoga koji je sve stvorio teče život, svetlost i radost kroz sve svetove beskrajnog prostranstva. Od najmanjeg atoma do najvećeg sveta, sve stvari, i živa i neživa priroda u svojoj nepomućenoj lepoti i savršenoj radosti govore da je Bog ljubav." (Velika borba 554, 1888)

U vreme kada je i sam hrišćanski svet krenuo putem hedonizma i počeo da osporava važnost i večnost Božjeg zakona, te da sebični ljudski sentiment proglašava pojmom ljubavi, a užitak smislom života, Bog je ponovo podigao svetlost reformacije. Nadahnuta Božjim Duhom, Elena Vajt (1827- 1915) je napisala više od 40 dela velike duhovne vrednosti. Pored knjige "Put Hristu" u kojoj su na jednostavan način opisani osnovni pojmovi praktičnog duhovnog iskustva, svima preporučujem i njenu možda najpoznatiju knjigu "Veliku borbu" (1888), koja opisuje istoriju velikog sukoba između dobra i zla, od rane hrišćanske crkve, zatim njenog otpadništva u vreme kada je svoju nauku pomešala sa paganstvom i svoju instituciju oslonila na političku moć, do vremena reformacije koja je donela blagoslov čitavom čovečanstvu, da bi zatim Elena Vajt u svojoj knjizi opisala i predskazala duboku dekadenciju zapadne civilizacije, jačanje autoriteta papstva i njegovu ponovnu dominaciju u vreme lažne religiozne reformacije kada pred sam kraj sveta velike nesreće zadese čovečanstvo. ... Knjiga može da se besplatno učita u kompjuterskom formatu: Velika_borba.pdf Veoma je zanimljiva i knjiga u kojoj Elena Vajt na osnovu svojih vizija opisuje stvaranje sveta, pojavu greha i život na Zemlji pre i posle velikog Potopa, sve do vremena starozavetnih patrijaraha i proroka: "Patrijarsi_i_proroci.pdf" A onima koje zanima dublji analitički pristup iskušenjima ljudske duše, preporučujem knjigu Elene Vajt pod nazivom "Um,

петак, 18. мај 2012.

PROROCANSTVO O 2300 DANA I NOCI - Dr Radisa Antic

  
 
        Pre nego što počnemo sa objašnjenjem proročanstva o 2300 godina ili 2300 dana i noći, ja bih želeo da nešto naučimo, kada je u pitanju jevrejska svetinja. Postoji nekoliko perioda u istoriji jevrejske svetinje. Prva svetinja koju su Jevreji imali bio je šator ili neka vrsta jedne male građevine koja je postojala. Međutim, jevrejska svetinja nikada nije menjala svoju suštinsku strukturu. Ona je menjala, naravno, građevinu. To je postao kasnije jerusalimski hram. Međutim, na samom početku, kada je Bog dao svetinju Jevrejima, onda je ona izgledala na sledeći način. Ja ću pokušati da vam to dočaram. Bog je kazao da daje svetinju svom narodu da na jedan poseban način počiva u sredini svoga naroda. To je vrlo važna misao. Dakle, da stanuje na jedan poseban način u svom narodu. Ovo što ćemo u ovom predavanju reći je vrlo bitno, jer postoje ozbiljni hrišćanski teolozi koji smatraju da se doktrina o svetinji nalazi kao neka vrsta skeleta koji stoji iza cele Biblije. Dakle, kada se govori o jedinstvu Biblije, postoje ozbiljni hrišćanski teolozi koji smatraju da ovo učenje o svetinji je neka vrsta kičme koja povezuje sve biblijske tekstove. Zato je važno da pokušate, koliko god vam izgledalo na prvi pogled jednostavno, postoji posebna doktrina o svetinji. Vi možete učiti godinu dana, i analizirati sve ove detalje. Ovo je jedan mali pokušaj da jednostavno shvatimo šta se događa. Znači prva stvar, Bog je dao svetinju svom narodu da prebiva na jedan poseban način u sredini svog naroda, da oprašta greh narodu.
        Jevrejska svetinja se delila na dva dela. Prvi deo se zvao "Svetinja". Drugi deo se zvao "Svetinja nad Svetinjama". Dakle, još jedanput, dva klasično različita dela. Prvi se zvao svetinja i tu je bio ulaz, i drugi svetinja nad svetinjama. Između svetinje i svetinje nad svetinjama nalazila se jedna zavesa, jedno platno, koje nije išlo do vrha. Koji je nameštaj bio u svetinji? U prvom delu, kada bi se ušlo u svetinju, možda je dobro da spomenemo da se već u predvorju svetinje nalazio jedan umivaonik gde su sveštenici prali ruke i takođe jedan oltar koji je bio sazidan od kamenja, i na vrhu tog oltara bile su prinošene žrtve. Taj prvi oltar koji se nalazio u predvorju svetinje se zvao "žrtvenik" ili "žrtveni oltar". Sveštenik bi, ja ću malo kasnije reći, prinosio žrtve, onda bi oprao ruke i ulazio u svetinju. U prvom delu ili u svetinji sa desne strane se nalazio sto na kome je bilo 12 hlebova. Ovi hlebovi su svaki dan, svako jutro postavljani ovde. Sa leve strane se nalazila čuvena "menora" ili sedmokraki svećnjak. A tu do zavese se nalazio jedan drugi oltar koji se zvao "kadioni oltar". On je imao kao neke vrste rogova.
        U "svetinji nad svetinjama" se nalazio uglavnom kovčeg koji je bio načinjen od skupocenog drveta, koji je bio obložen zlatom, u kome su se nalazile dve ploče zakona koje je Bog dao Mojsiju, Deset Božjih zapovesti. Ove ploče zakona je pokrivao jedan čuveni poklopac koji su Jevreji zvali "kaporet". Grci su ga zvali "hilasterion". Imao je posebno značenje, kao što ćete videti. Ovaj kovčeg su pokrivali svojim krilima anđeli, dva anđela simbolično, koji su bili načinjeni od nekog lepog materijala. Dakle, na taj način, simbolično, Bog je sam štitio ove ploče zakona. Još jedanput ću ponoviti. U predvorju hrama se nalazio žrtveni oltar ili žrtvenik, i nalazila se jedna posuda gde su sveštenici prali ruke. U prvom delu ili svetinji se nalazio sa desne strane sto sa 12 hlebova. Svaki hleb je predstavljao jedno pleme sinova Izrailjevih, jer je bilo 12 plemena. Sa leve strane se nalazio sedmokraki svećnjak ili menora. Onda se nalazio jedan drugi oltar, kadioni oltar, zatim se nalazila zavesa, čuvena zavesa koja je delila svetinju od svetinje nad svetinjama. I zatim se nalazio kovčeg, Zavetni kovčeg, u kome su se nalazile dve kamene ploče na kojima su bile ispisane Deset Božjih zapovesti. Ova svetinja je toliko puna dubokog smisla da ja nemam vremena ovde, niti je to moja tema u ovom predavanju. Ali mogli bismo jedno predavanje posvetiti samo da govorimo o ovoj svetinji. Čitav plan spasenja Božjeg se nalazi tu opisan. Ja bih vas samo podsetio na ovo: kada je Hristos u Jevanđeljima kasnije kazao: "Ja sam hleb života", on je očito aludirao na ono što se nalazilo u svetinji. Ili kada je kazao: "Ja sam svetlost svetu", takođe je aludirao na svećnjak ili menoru koja se nalazila u prvom delu ili u svetinji.
        Kako se odvijala služba? Ovo je sada važno. Postoje dve službe, dve vrste službi koje su se odvijale, takozvana "svakodnevna služba" i "godišnja služba". Ovo je novo za vas i može izgledati komplikovano. Znači, u svetinji se odvijala služba. Prvi deo službe je bila svakodnevna služba. Šta se događalo svakoga dana u svetinji? Svakoga dana je sveštenik uzimao jedno jagnje, nad glavom toga jagnjeta je ispovedao grehe, stavio bi ruke na glavu, simbolično gresi su sa njega prelazili na to jagnje. Ovo je simbolično. To jagnje je bilo zaklano, ono je bilo prineto na žrtveni oltar, a sveštenik bi sa malo krvi tog jagnjeta svaki dan ulazio u svetinju i sa malo krvi tog jagnjeta bi poprskao ovu zavesu. Još jedanput ću ponoviti. Strašno, užasno. Svaki dan, na primer, jedan Izrailjac je mogao da živi sto kilometara daleko od svetinje, ali on je znao da se u svetinji prinosi žrtva svako jutro i veče. Postoji takozvano vreme jutarnje i večernje žrtve. Sveštenik bi prineo zaklanu žrtvu, simbolički gresi su sa njega prelazili na jagnje, sveštenik je predstavljao narod. Jagnje je predstavljalo koga? Isusa Hrista. Jagnje je bilo prineto na žrtvu, a sa malo krvi tog jagnjeta sveštenik je ulazio samo u prvi deo svetinje i poprskao bi ovu zavesu. Na taj način, zapazite, molim vas, simbolički gresi su beleženi, ostajali su tu na zavesi. Gresi su se sakupljali, prljali su ovu zavesu. Tragedija. Ja, kad sam nedavno govorio negde o ovome, ustade jedna gospođa i kaže: "Ma, molim vas, prestanite, gospodine", i zaista je strašno. Strašno koliko je i greh strašan, jer je greh razarajući princip. Da bi Bog poučio svoj narod kako je greh strašan, zato su ljudi činili ovo. Ovo je bila žrtva za celi narod. Znači Izrailjac se nalazio sto kilometara daleko, učinio je greh, nije mogao da dođe u svetinju, ali on je znao da se svakog jutra i večeri prinosi žrtva za njega i on se molio Bogu, i on je znao da je ova žrtva bila prinošenja i za njega. Dakle, ujutru i uveče, jutarnja i večernja žrtva. Simbolično svetinja je prljana, gresi su unošeni u svetinju svakog dana. To je svakodnevna služba. Naravno da je i pojedinac koji je sagrešio takođe mogao da dođe u svetinju i da takođe ispovedi svoje grehe i da prinese žrtvu.
        Postoji i takozvana godišnja služba, jedanput godišnje, na takozvani "jom kipur"; "jom" na jevrejskom znači "dan", "kipur" znači "očišćenje". Znači, bio je postavljen jedan dan, danas je "Jom kipur" jedan od najvećih praznika Jevreja, onih Jevreja koji nisu prihvatili hrišćanstvo. "Jom kipur" je bio dan kada su se svi gresi koji su se skupljali u svetinji, koji su prljali svetinju, bili očišćeni. Kako se to odvijalo? Jedanput godišnje, to više nije vršio sveštenik, nego je bio prvosveštenik, znači po rangu viši. On je vršio službu tog dana. Bila su dovedena dva jarca obično, ne jagnje ovom prilikom, dva jarca. Onda je bacana kocka i rečeno je da jedan od tih jarčeva će biti za Gospoda, a drugi za Azazela. Azazel predstavlja u Bibliji sotonu. I šta se događalo? Tog dana posle kocke, ako bi se znalo da je jedan jarac za Gospoda, onda bi prvosveštenik nad glavom tog jarca za Gospoda ispovedio grehe naroda. Simbolično gresi su prelazili sa njega na jarca. Jarac je bio zaklan, prinet na žrtvu, a sa delom te krvi prvosveštenik ovom prilikom nije ulazio samo u svetinju, nego je ulazio u svetinju nad svetinjama. Dakle jedanput godišnje, ne obični sveštenik nego prvosveštenik je sa krvlju jarca za Gospoda ulazio i iza zavese. I šta se događalo? On bi ne više poškropio krvlju ovu zavesu nego je poprskao krvlju kaporet ili poklopac ili hilasterion.
        Kakva je bila simbolika toga? U kovčegu su se nalazile dve kamene ploče. Na njima su bile Deset Božjih zapovesti. Božje zapovesti kažu: "Ko sagreši taj mora da umre, plata za greh je smrt." To kažu zapovesti. Ali, sada je tu krv. Dakle, neko je umro. Zahtevi zakona su ispunjeni, gresi naroda su očišćeni krvlju životinje koja je predstavljala Isusa Hrista. Onda bi prvosveštenik izlazio iz svetinje nad svetinjama, vraćao se nazad, i te iste grehe bi ispovedio nad glavom jarca za sotonu ili Azazela. Taj jarac je obično vođen u pustinju gde su ga obično rastrgle divlje zveri, ili je bacan sa neke visoke stene dole u more gde je uginuo.
        Kakva je bila simbolika? Duboka simbolika. Čitav plan spasenja je ovde. Isus Hristos će umreti za grehe narodne, on će zadovoljiti zahteve zakona, ljudi će moći da budu spaseni, ali na kraju istorije čovečanstva svi gresi će ipak biti svaljeni na glavu sotone, i on će biti uništen jednom zauvek. Na taj način, jedanput godišnje, svetinja je čišćena. Zato se ovaj dan zvao "Jom kipur" ili Dan očišćenja, dan kada je svetinja bila očišćena od svih onih greha koji su se u toku godine gomilali u svetinji. Dakle, da ponovim još jedanput. Dve vrste službi: svakodnevna i godišnja. Svaki dan gresi su unošeni, prljali su svetinju. Jedanput godišnje, posebnom službom koju je vršio prvosveštenik, svetinja je bila očišćena od greha naroda. Pošto ovo znamo, idemo u Knjigu proroka Danila. Sve ovo je zapisano u Mojsijevim knjigama. Čitava poglavlja su posvećena svetinji. I ako je to Bog uradio, znači da je smatrao da je to jako važno.
        Knjiga proroka Danila, 8. glava, čitaćemo 13. i 14. stih. Tekst kaže: "Tada čuh jednoga sveca gde govoraše, i jedan svetac reče nekome koji govoraše: 'Dokle će trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu i za otpad pustošni da se gazi svetinja i vojska?'" Ovo vam je sve čudno i strano. Za sada samo zapazite pitanje jednog nebeskog bića koje pita: "Dokle će trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu," znači za svakodnevnu žrtvu, "i za otpad pustošni, da se gazi svetinja i vojska?" I onda stoje misteriozne reči koje su predmet našeg proučavanja u ovom predavanju: "I reče mi: 'Do dve tisuće i tri stotine dana i noći, onda će se svetinja očistiti.'" To je poznato proročanstvo, najduže proročanstvo u Bibliji. Ono glasi ovako: od vremena Danila, nakon 2300 dana i noći, svetinja će se očistiti. Ne znamo u ovom trenutku ni kada počinje ovo proročanstvo, ni kada se završava, ni šta se događa između. Ja vam mogu samo ovo reći u ovom predavanju, da jedan profesor koji je ostavio možda najdublji trag na moj intelektualni razvoj bio je Jevrejin koji je pohađao sve rabinske škole, kome je jevrejski tekst njegov maternji jezik, ali koji je postao hrišćanin zahvaljujući ovom proročanstvu. Zato ga smatram vrlo, vrlo bitnim. Znam da možda neće sasvim biti jasan svaki detalj, ali pokušajmo da sa Biblijom idemo dalje. Znači, za sada samo znamo da je neko nebesko biće kazalo Danilu: Do 2300 dana i noći, a znate da jedan dan u Bibliji predstavlja jednu godinu, znači nakon 2300 godina, i onda će se svetinja očistiti.
        O čemu je reč? Da čitamo dalje: "A kad videh ja Danilo ovu utvaru, i zaiskah da razumem, gle, stade preda me kao čovek. I čuh glas čovečiji nasred Ulaja, koji povika i reče: 'Gavrilo", to je jedan anđeo, "kaži ovome utvaru.' I dođe gde ja stajah, i kad dođe uplaših se, i padoh na lice svoje, a on mi reče: 'Pazi sine čovečiji, jer je ova utvara za poslednje vreme.'" Pazi sine čovečiji, jer je ova utvara, ovo proročanstvo, ova vizija o 2300 dana i noći posle čega će se svetinja očistiti, za poslednje vreme. "A dok mi on govoraše, ja bijah izvan sebe ležeći ničice na zemlji, a on me se dotače i ispravi me, te stadoh. I reče: 'Evo ja ću ti kazati šta će biti na kraju gneva", vidite, poslednje vreme, na kraju gneva, to je ta reč "kec", "jer će u određeno vreme biti kraj." Kraj će biti u određeno vreme, kaže Gavrilo Danilu. Prvi deo 8. glave Knjige proroka Danila je vama poznat, mi smo o tome govorili u prošlim predavanjima. Ono što nas interesuje to je 26. stih: "A rečena utvara o danu i noći", kom danu i noći? O 2300 dana i noći. "A rečena utvara o danu i noći istina je, zato ti zapečati utvaru jer je za mnogo vremena. Tada ja Danilo zanemoćah, i bolovah neko vreme, posle ustah i vrših poslove carave, i čudih se utvari, ali niko ne dozna." Razboleo se Danilo. Zašto se razboleo? Evo zašto. Postojalo je jedno drugo proročanstvo proroka Jeremije koje je glasilo ovako: da će Jevreji otići u ropstvo, i da će u ropstvu ostati 70 godina. To je bila nacionalna tragedija za jevrejski narod, dakle raspad jednoga naroda i jednoga grada. Međutim, tri proroka su delovala za vreme vavilonskog ropstva. To su bili: Danilo, Jeremija i Jezekilj. Jeremija je ostao u Palestini, Danilo je bio u ropstvu, kao i Jezekilj. Pre Danila, Jeremija je kazao da će Jevreji ostati u ropstvu 70 godina. I Danilo, otišao je kao mladić, i nadao se da će se nakon 70 godina Jevreji vratiti iz ropstva, jer je to kazao Jeremija. Međutim, sad mu Bog kaže: "Do 2300 godina, onda će se svetinja očistiti."
        Za Danila svetinja je bio Jerusalim, tamo se nalazila svetinja, ona je bila obesčašćena. Tu su neznabošci došli, zauzeli su grad. Svaki Jevrejin je očekivao dan kada će se vratiti nazad u Jerusalim da ponovo očisti tu svetinju, a sada dolazi proročanstvo: do 2300 godina i tek onda će se svetinja očistiti. I Danilo se razboleo. I pogledajte šta je uradio u tom trenutku, 9. glava: "Prve godine Darija sina Asvirova od plemena Midskoga, koji se zacari nad carstvom Haldejskom, prve godine njegova carovanja ja Danilo razumeh iz knjiga broj godina, koje beše rekao Gospod Jeremiji proroku ...", ponovo je Danilo uzeo Bibliju u ruke koju je imao u svom vremenu, uzeo je Knjigu proroka Jeremije i kazao je: "Ja želim da vidim da li sam ja u pravu, ono što je Bog kazao preko Jeremije": "... 70 godina i onda će se navršiti razvalinama jerusalimskim." Šta to znači? Jerusalim će ponovo biti sazidan, obnovljen, svetinja će biti očišćena. I razumeo je da je to 70 godina. I šta je onda Danilo zaključio? Verovatno zbog greha naših, zbog greha naroda Bog je produžio 70 godina na 2300 godina. I evo Danilo se moli.
        Ovde nalazimo jednu od molitava, jednu od divnih molitava zapisanih u Bibliji. Danilo kaže: "I okretoh lice ka Gospodu Bogu tražeći ga molitvom i molbama s postom i s kostrijeti i pepelom", to je bila posebna vrsta odela. "I pomolih se Gospodu Bogu svojemu i ispovedajući se rekoh: 'O Gospode, Bože veliki i strašni, koji držiš zavet'", drugim rečima: "Gospode, ti si obećao 70 godina, ti držiš zavet, nemoj menjati svoje mišljenje." Danilo je očito mislio da je Bog produžio vreme ropstva sa 70 godina na 2300 godina. I Danilo se moli Bogu za oproštaj greha naroda, a onda 21. stih: "Dok ja govorih moleći se, onaj čovek Gavrilo, kojega videh pre u utvari, dolete brzo i dotače me se o večernjoj žrtvi." Vidite, vreme su merili na osnovu jutarnje i večernje žrtve. "I nauči me i govori sa mnom i reče: 'Danilo, sada iziđoh da te urazumim'", da ti objasnim viziju koju ranije nisi razumeo. 23. stih kaže: "U početku molitve tvoje iziđe reč, i ja dođoh da ti kažem, jer si mio", Danilo je često u Bibliji nazivan "mili čovek", Bog njega naziva: "Danilo, mili čoveče". Kako je to lepo kad Bog nekog nazove "mili čoveče". "Zato slušaj reč i razumi utvaru".
        Sada počinje objašnjenje utvare koju je Danilo video u 8. glavi, 14. stihu. Tamo je pisalo: "Do 2300 dana i noći, i onda će se svetinja očistiti." Mi u ovom trenutku ne znamo početak ovoga proročanstva, ne znamo ni šta se događalo između, ne znamo ni kraj. Dozvolite mi da vas unapred pripremim da je ovo jedno od najfascinantnijih proročanstava, izvanredno. Naravno, potrebno je vreme da svaki detalj shvatite. Vi ćete čuti ovde puno detalja, i verujem da to neće biti jednostavno da sve odmah savladate. Hajmo redom. Dakle mi imamo jedan ogroman period vremena. Taj period u Bibliji se naziva period od 2300 godina. Ja vas podsećam da je u 8. glavi rečeno da je ova vizija za poslednje vreme. "Pazi, sine čovečiji, jer je ova vizija za poslednje vreme." Sada je ovde Danilu obećano da će mu ta vizija biti objašnjena. 24. stih, počinje objašnjenje. Tekst glasi ovako: "Sedamdeset je nedelja određeno tvome narodu i tvome gradu svetom da se svrši prestup i da nestane greha i da se očisti bezakonje i da se dovede večna pravda, i da se zapečati utvara i proroštvo, da se pomaže sveti nad svetima." Puno detanja. Za sada znamo ovako: "70 je nedelja određeno tvome narodu." Koji je to bio Danilov narod? Jevrejski narod. U originalu piše: 70 nedelja je "čatak", što znači "odsečeno". 70 nedelja je odsečeno. Od čega je odsečeno? Znači imamo prvi detalj ovoga proročanstva. Mi još uvek ne znamo početak, ali u proročanstvu piše: 70 nedelja je odsečeno, dato tvom narodu. 70 nedelja, koliko je to dana? 490 dana odnosno godina. Znači, za sada samo znamo da je od ovog velikog proročkog lanca odsečeno 70 nedelja, odnosno 490 godina, i taj period vremena je dat Danilovom narodu. Zašto je dat Danilovom narodu? Da se svrši prestup i da nestane greha.
        Vi se sećate da smo govorili da je Bog izabrao jevrejski narod. Izabrao ga je za jednu posebnu misiju, za jednu posebnu službu, da bude vrsta svetla celom svetu, da taj narod bude tvrđava istine. Preko tog naroda je Bog želeo da objavi sebe svim drugim narodima. Međutim, na žalost, taj narod u celini nije uvek želeo da sledi Božja uputstva. I zato je ovde neka vrsta milosti Božje kada Bog kaže Danilu: "Tvom narodu dajem još 490 godina. To je neko vreme koje je vreme za pokajanje, ne bi li se oni pokajali." Jer tekst kaže: "70 nedelja je određeno tvom narodu i tvom gradu da se svrši prestup i da nestane greha i da se očisti bezakonje." 70 nedelja ili 490 godina milosti Božje koje je Bog dao jevrejskom narodu kao vreme milosti za pokajanje tom narodu. Mi ćemo o tome i kasnije govoriti, o istoriji jevrejskoga naroda koja je vrlo zanimljiva. Ima jedna knjiga na francuskom koja je jako dobra. Ja sam zaboravio naslov. Autor je Pjer Valares. U toj knjizi se tačno opisuje istorija jevrejskog naroda i šta je Bog sve od tog naroda očekivao, kako je taj narod reagovao u određenom trenutku. Za sada znamo da je ovaj period, period milosti za jevrejski narod.
        Šta će se još dogoditi u tom periodu? "Da se očisti bezakonje i da se dovede večna pravda." Ko je večna pravda u Bibliji? Ko je onaj ko je apsolutna pravda? Isus Hristos. Znači u tom periodu od 490 godina, mi još uvek ne znamo kada, znamo da će doći večna pravda, da će Isus Hristos biti rođen. I onda kaže: "Da se zapečati utvara i proroštvo." Šta to znači? Preko 270 proročanstava iz Starog Zaveta je upućivalo na ličnost Isusa Hrista. Kada bude "večna pravda" došla, sva proročanstva će naći svoje ispunjenje, zapečatiće se. I onda dalje tekst kaže: "... i da se pomaže sveti nad svetima." Pomazanje u Starom Zavetu odgovara krštenju u Novom Zavetu. Hristos je ovde "sveti nad svetima", znači On je savršeno svet. Ja vam ovde neću objašnjavati zašto teološki pomazanje odgovara krštenju. Mi saznajemo dakle da će u ovom periodu doći Mesija, da će doći Isus Hristos, da će biti zapečaćene utvare i proroštva koje su ukazivale na Njega jer će se On pojaviti na ovom svetu, i da će se On krstiti.
        25. stih kaže: "Zato znaj i razumi: otkad iziđe reč da se Jerusalim opet sazida", ovo je već važno, odkad, znači imamo početak. "Otkad iziđe reč da se Jerusalim ponovo sazida", o čemu je reč? Uvek se setite istorijskog trenutka jer bez toga ne možemo ništa razumeti ovde. Jevreji su bili u ropstvu, to je bilo medo‑persijsko carstvo, oni se nisu vraćali iz tog ropstva u koje su otišli za vreme Vavilonjana. "Otkad iziđe reč da se Jerusalim opet sazida", bilo je nekoliko dekreta, ne želim da vas zamaram istorijom, nekoliko dekreta kojim su persijski carevi davali mogućnost Jevrejima da ponovo sazidaju grad Jerusalim. Ali šta se dogodilo? Sećate se da smo govorili da su Vavilonjani, i Asirci pre njih, imali praksu da sele narode. Preselili bi jedan narod na drugu teritoriju. Kada bi se narod našao na nekoj drugoj teritoriji onda nije postojala želja da budu ratoborni i tako dalje. Kada su Jevreji bili odseljeni u Vavilon, Vavilonjani su doselili druge narode na teritoriju Palestine. Tu na teritoriji Paleestine ostali su samo starci i deca, oni koji nisu mogli pešačiti 1500 kilometara do Vavilona. Mešavinom tih preostalih Jevreja i neznabožaca koji su došli stvorio se jedan narod. Taj narod se zove Samarićani. Za jednog Jevrejina nije postojalo ništa strašnije nego to što se dogodilo. Naravno, Samarićani su zauzeli njihove kuše, vinograde, polja, maslinjake.
        I kada je došao dekret, ja ću spomenuti nekoliko dekreta, ali jedan ključi, za koji verujem da je ispravan, je izdat 457. godine pre Hrista. Persijski car je dao dekret Jevrejima da se mogu vratiti u svoju zemlju. Kada je došao ovaj dekret jedan deo Jevreja se vratio u Palestinu. Međutim, kada su se vratili u Palestinu nisu imali gde da se vrate. Jednostavno, Samarićani su bili protiv toga. Ne samo to, Jevreji su pokušali da ponovo zidaju grad Jerusalim. Međutim, ono što bi oni danju sazidali, noću su Samarićani porušili. Veliko je bilo neprijateljstvo između Samarićana i Jevreja. Postojalo je nekoliko dekreta. Međutim, 457. godine pre Hrista, jedan Jevrejin, činovnik persijskog dvora, koji se zvao Nemija, isposlovao je posebnu dozvolu. I on je sa posebnom dozvolom došao iz Vavilona u Palestinu. Tada su Jevreji dobili administrativnu samostalnost i administrativnu dozvolu da grade svoj grad. Zbog toga mi u istoriji uzimamo 457. godinu, to jest treći dekret kao početni datum velikog proročanstva o 2300 dana i noći. Zašto? Tekst kaže: "Odkad iziđe reč da se Jerusalim opet sazida", dakle to je početak.
        I sada imamo dalje detalje koji glase ovako: "Do pomazanika vojvode", ko je pomazanik vojvoda? To je Isus, to je Mesija, "biće 7 nedelja i 62 nedelje." Znači 7 nedelja i 62 nedelje. Znači, odkad iziđe reč, dekret, da se Jerusalim opet sazida, do dolaska pomazanika, Isusa Hrista, biće 7 nedelja i 62 nedelje. Koliko je to ukupno nedelja? 69 nedelja. Koliko je to godina? 483 godine. Koliko nam je ovde ostalo? Ostala nam je jedna nedelja, jer smo "potrošili" 62 i 7, to je 69 nedelja. Dakle, ostala nam je jedna nedelja. Biblijsko proročanstvo je kazalo: "Otkad iziđe reč da se Jerusalim opet sazida, do pomazanika, do pomazanja, krštenja, biće 69 nedelja." Ovde su postojali i neki detalji u koje ne želim da ulazim sada. Kada od 457. godine pre Hrista oduzmete 483 godine, vi znate da su godine išle unazad, dolazimo tačno u 27. godinu naše ere, kada se Hristos krstio. Možda je komplikovano, ali vi koji želite da istražujete kao što je to Njutn radio, možete. "Otkad iziđe reč da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biće 7 nedelja i 62 nedelje"; kada od 457. godine oduzmete 483 godine, naravno godine su išle unazad, dolazite u 27. godinu naše ere kada se Isus Hristos krstio. Prvi frapantni detalj koji je za svakog pažljivog čitaoca Biblije i poznavaoca proročanstva neverovatan.
        Pogledajte 26. stih: "A posle te 62 nedelje", znači imamo 7 pa 62, a posle tih 62 šta će biti? "Biće pogubljen pomazanik." Smrt Hristova je prorečena 7 vekova pre Hrista. Još ne znamo kada. "I ništa mu neće ostati." E sada, ovde naš prevod nije jasan, zato bih želeo da vam skrenem pažnju. Ovde piše: "Narod će vojvodin doći". Imate utisak da je ovde reč o nekom Hristovom narodu. Međutim, u originalu piše "car naroda će doći", i Septuaginta koja je grčki prevod takođe to naglašava. Ovde je očita aluzija na Rimljane, one koji su vladali svetom dok je Isus Hristos bio na Zemlji. I šta će uraditi? "Razoriće grad i svetinju i kraj će mu biti s potopom." Šta je sve prorečeno sa ovim proročanstvom? Prorečeno je da će Isus Hristos biti kršten, za sada znamo tačno godinu, ne znamo kada ali je rečeno da će umreti, da će biti pogubljen, znamo da posle tog pogubljenja će doći Rimljani i razoriće taj grad koji Jevreji sada zidaju, jer su se oni vratili da zidaju. Bog kaže: "Vi ga zidate, ali doći će dan kada će doći jedan narod i razoriti taj grad i svetinju", "i kraj će mu biti s potopom, i određeno će pustošenje biti do svršetka rata."
        Najlepši detalj celog proročanstva se sada ovde nalazi, u 27. stihu. Tekst kaže: "I utvrdiće zavet s mnogima za nedelju dana", kojih nedelju dana? Šta to znači "utvrdiće zavet"? Očito da je ovo aluzija na Hrista i na Njegove učenike. Hristos je propovedao ljudima, sklopio je zavet sa svojim učenicima, sa mnogim učenicima. A pogledajte najlepši detalj, on glasi ovako: "A u polovinu nedelje ukinuće žrtvu i prinos." To je najlepši detalj proročanstva. "U polovinu nedelje." Isus se krstio u 27 godini naše ere. Koliko je aktivno radio na ovoj zemlji? Tri i po godine. Tačno u polovinu nedelje Isus Hristos je svojom smrću na krstu Golgote ukinuo sve starozavetne žrtve koje su bile "tipos". "U polovinu nedelje ukinuće žrtvu i prinos." Ja se sećam jednog mog profesora koji se zvao Žak Dukon i koji je kazao: "Što je previše, previše je." Dakle, jedan detalj, drugi detalj, tačno godina, u polovinu nedelje ukinuće žrtvu i prinos. Ovo je rečeneo šest vekova pre Hrista. Koja je to godina? 31. godina.
        I onda, šta se dalje događa? U koju godinu ovde stižemo, ako dodamo još tri i po godine? U 34. godinu. Zašto je onda važna 34. godina? Znači, ja ću ponoviti celo proročanstvo, znam da često posle ovakvih predavanja ljudi kažu: "Ništa nisam razumeo." Ali, nešto ćete razumeti, pa sledeći put ćete još malo više razumeti. Znači, proročanstvo glasi: "Odkad iziđe reč da se Jerusalim opet sazida", ta reč ili dekret istorijski postoji, izašao je 457. godine, "do pomazanika vojvode biće 7 nedelja i 62 nedelje." Kada od 457. godine pre Hrista oduzmete 483 godine i dođete u našu eru, dolazite tačno u godinu Hristovog krštenja. Zatim se kaže: "A posle toga će biti pogubljen pomazanik, i u polovinu nedelje ukinuće žrtvu i prinos", tačno tri i po godine posle toga, i mi dolazimo u godinu 34. Pre toga je rečeno: "70 je nedelja odsečeno tvome narodu." Biblijski komentatori smatraju da ova godina označava konačno prestanak jevrejskog naroda da bude Božji narod kao narod u celini. Tada je jedna grupa Jevreja kamenovala jednog od najvernijih ljudi, Hristovog sledbenika koji se zvao Stefan. I mi slavimo slavu na ovim prostorima ‑ Sveti Stefan. Sveti Stefan je kamenovan od grupe Jevreja 34. godine. Jedna grupa Jevreja je zauvek odbacila Hrista.
        Druga grupa Jevreja je krenula za Hristom. Prva hrišćanska crkva je bila jevrejska crkva. Zato biblijski komentatori smatraju da je vreme milosti za jevrejski narod, kao narod u celini, isteklo 34. godine naše ere. Od tada svaki Jevrejin se može spasiti, naravno, ali kao pojedinac, ne kao narod. Isus je kazao: "Zato će vam se uzeti vinograd i daće se drugom narodu." Znači, mi smo u 34. godini naše ere. Međutim, imamo ogromno proročanstvo, 2300 godina. Da oduzmemo 490, da vidimo koliko nam ovde još ostaje, jer proročanstvo glasi: "Do 2300 dana i noći i onda će se svetinja očistiti." Dakle, ako od 2300 oduzmemo 490, ostaje nam 1810 godina. Ako dodamo 34 godina, na osnovu Biblije, nakon 2300 dana i noći svetinja će se očistiti, dolazimo u 1844. godinu. Dozvolite da vas podsetim na jednu istorijsku činjenicu. Ona glasi ovako: ako se vratimo onim prvim idejama o proročanstvu, Bog je kazao: "Zapečati ovu utvaru jer je za mnogo vremena, jer je za poslednje vreme, jer će u određeno vreme biti kraj", kaže Bog.
        Ako pogledate prvi vek naše ere, oralo se plugom, stoka je vukla plug. Koje oružje su koristili ljudi u Hristovo vreme za ratovanje? Mač, koplje i tako dalje. Ako pogledate ogromni vremenski period, recimo od prvog veka pa sve negde do 18. veka, kako su Napoleonovi vojnici ratovali? Imali su već neke puške, ali koje im je bilo osnovno oružje, ako čitate "Rat i mir" od Tolstoja. Čime su ratovali? Takođe mačem. Već su postojale neke primitivne puške, ali uglavnom je bio mač. Kako se oralo u vreme Napoleona? Još uvek se oralo plugom i stokom koja je vukla. Zašto o tome govorim? Kao da je punih 18 vekova čovečanstvo spavalo. A onda iznenada, od sredine 19. veka eksplozija. Mi danas imamo automobile, telefone, otišli smo na Mesec. Mi zaboravljamo da su to sve produkti poslednjih sto godina. Molim vas, treba biti realan. U redu, bilo je napretka tu i tamo, postojala je zvanična inkvizicija koja je sprečavala napredak, to su drugi faktori. Međutim, činjenica je da je punih 18, 19 vekova čovečanstvo bilo u mestu. Bilo je napredaka, ali uglavnom u mestu. Odjednom, za nepunih sto godina, mi ćemo izmisliti voz, automobil, avion, rakete, čuda, i uništićemo ovu planetu za nepunih sto godina. U 6. veku pre Hrista Bog je kazao da će sredinom 19. veka otpočeti vreme koje Biblija naziva "vreme kraja", vreme posletka istorije ovoga sveta. To je zanimljivo.Ja bih vas podsetio da se tada pojavljuju različi pokreti. Recimo, 1848. godine je izašao "Komunistički manifest", 1856. je Darvin izdao svoju knjigu "Poreklo vrsta". Veliki pokreti se javljaju tada, veliki naučni poduhvati. Odjednom sve počinje da buja. Neverovatna vera u čoveka. Odjednom su svi verovali da će nauka doneti rešenje čoveku. "Bog je izmišljena želja ljudi." "One najfinije težnje čoveka", kazao je Fojerbah, "to je ustvari Bog." "Čovek je čoveku Bog. Sve je u rukama čoveka. Čovek će naukom, tehnologijom i vaspitanjem rešiti sve probleme sveta." To je i "Komunistički manifest" i "Poreklo vrsta". "Čovek konačno može vladati ovom planetom." Međutim, Biblija je kazala i nešto drugo. Biblija je kazala da je to početak vremena kraja za ovu planetu. Ne samo to, setite se proročanstva: "Do 2300 dana i noći, i onda će svetinja očistiti." O čemu je reč? Biblija kaže, da ne samo da postoji svetinja na ovoj Zemlji, nego da je ova svetinja na Zemlji minijatura jedne svetinje koja postoji na nebu. Na nebu, ja verujem, ne postoje žrtve, međutim, postoje realnosti koje odgovaraju simbolima na ovoj Zemlji.
        Da ne dužim teološke činjenice, biblijski teolozi veruju da od Hristovog vaskrsenja, kada se Hristos vazneo na nebo 31. godine naše ere, da je od tada pa do 1844. godine On obavljao onu vrstu službe, jer Biblija kaže da je Hristos naš prvosveštenik, da je On naš zastupnik, da je On posrednik između Boga i ljudi, da je On vršio onaj deo službe koji je sveštenik vršio u ovozemaljskoj svetinji svaki dan. Šta se događalo svaki dan u svetinji? Gresi su unošeni u svetinju, svetinja je prljana, prljana svaki dan ujutru i uveče. Hristos je dakle bio naš posrednik i zastupnik, ali na osnovu ovog biblijskog proročanstva biblijski teolozi veruju da je 1844. godine otpočeo drugi deo Hristove službe, a to je čišćenje nebeske svetinje. Zašto? To je prva faza nebeskog suda, to je vreme kraja, vreme posletka. Biblija govori o knjigama. Ja ne verujem da na nebu postoje knjige, verovatno Bog ima mnogo savršenije stvari od samog kompjutera. Ali kada Hristos bude došao na ovaj svet, da li će se već znati ko će biti spašen a ko neće? Znaće se. Da bi se to znalo, zamislite recimo ime Petar Petrović u nebeskim knjigama. I sada imate izveštaj, uzmimo ljudski jezik. Recimo, u nebeskim knjigama piše: "Loše je učinio, ponovo loše, ali ovde ima i nešto dobro." U Bibliji kaže da je Bog Otac sudija, tu će biti i stanovnici i drugih planeta i reći će se recimo: "On je sagrešio, dakle, on mora da umre." Ali Isus Hristos koji je naš zastupnik, koji je umro za nas, on će reći: "Da, on je sagrešio, ali on je prihvatio mene kao svoga spasitelja, ja sam umro za te njegove grehe i ja sam zadovoljio zahteve svemira kada su u pitanju ti gresi." I šta će biti učinjeno sa ovim gresima? Šta će ostati u nebeskim knjigama? Ovo su antropomorfizmi, ovo je naš jezik, kako mi možemo shvatiti ono što se ustvari zbiva na nebu kao realnost.
          Kako to Bog obavlja mi ne znamo, ali ono što znamo jeste da je problem greha veliki problem celog svemira. Ja sam o tome govorio i ja se nadam da shvatate težinu greha. Kad Isus dođe na ovaj svet, kako će on gledati mene ako prihvatim Hrista za svog Spasitelja? Gledaće me kao pravednika, ostaće samo ono dobro. Tako dakle mi verujemo da na osnovu ovog biblijskog proročanstva, da je na nebu od sredine 19. veka otpočelo poslednje vreme za ovu planetu. Ali tada je otpočela i prva faza suda na nebu gde Bog želi da objasni celom svemiru kako On može da spasi grešnika i da ostane pravedan. Kako vi možete mene opravdati ako sam ja grešan? Kako? To je najveći problem Boga i o tome Pavle govori. Kako opravdati nekog ko je kriv? Na taj način što je Isus Hristos ispunio zahteve zakona. Zato je On naš zamenik, "lutron", otkup za grehe naše.