Mnogobostvo ili paganizam, podrazumeva religijski sistem obozavanja mnostvo bogova i boginja, kao i sistem obrednih praksi, simbola i ucenja o svetu, coveku, prirodi, i zagrobnom zivotu, u kojima se preplicu mnostvo legendi i prica o Bogovima, mitoloskim bicima, i mitskim junacima, sto u istorijskom domenu ima svoje korene u Vavilonskoj mnogobozackoj religiji i filozofiji.
Dva od najznacajnijih kultova Vavilona su bili kult sunca, i kult bogova plodnosti, sa razvijenom obrednom praksom koju su vodili Vavilonski svestenici takozvani magovi.
Kasnije je ova mnogobozacka filozofija bila infiltrirana u svim kulturama i civilizacijama starog sveta, od Egipta, Persije, Grcke, Rima, kao i modernim kultovima i tajnim drustavima, Masoneriji, Iluminatima, New Age pokretu ( pokret novog doba koji je jedan od najvecih propagatora okultnih filozofija i ideja danasnjice ), Teozofije, i gnostickih crkava i sekti.
Mnogobostvo je danas u velikoj meri prisutno i u Hriscanstvu, i propagira se pod plastom Hriscanske obojenosti.
Naime, posle pada Vavilona od trane Persijanaca 538 godine p.n.e i njegovim osvajanjem od strane Grcke predvodjene Aleksandrom Makedonskim 331 godine p.n.e, Vavilonski svestenici su pod najezdom osvajaca napustili grad Vavilon,
i tom prilikom sa sobom poneli svoje Bogove, i obredno ritualne elemente, i nastanili se u gradu Pergamu.
Posle smrti Pergamskog cara Atala 133 godine p.n.e, Etruscani su iz Lidije (podrucja Pergama), dosli u Italiju, i sa sobom doneli Vavilonsku religiju sa svim njenim ucenjima i obredima.
Oni su uspostavili pontifeksa koji je bio glava svestenstva, kasnije su Rimljani usvojili oog pontifeksa kao svog gradskog upravitelja, Julije Cezar je bio uzdignut do vrhovnog pontifeksa Vavilonskog reda, tako je postao naslednik prava i titule Atala, Pergamskog pontifeksa koji je dao Rimu nasledje Vavilonskog svestenstva
Tako je prvi Rimski imperator postao glava Vavilonskog svestenstva, a Rim je postao naslednik Vavilona.
Posto je u doba pojave Hriscanstva mnogobozacka Vavilonska filozofija bila u krizi opstanka, napravljen je istorijski kompromis izmedju ove dve filozofije, a kljucni dogadjaj se odigrao 300 godine, kada je Rimski imperator Konstantin Veliki, prihvatio Hriscanstvo kao drzavnu religiju Rimskog carstva, i ako sam nikada nije u sustini postao Hriscanin, vec do kraja zivota slavio svoje omiljeno Bozanstvo `Mitru-Boga sunca.
Tim cinom Konstantin je napravio kompromis izmedju mnogobostva i Hriscanstva, omogucivsi njihovo spajanje, cime su u Hriscansku crkvu tokom vremena uneseni mnogi mnogobozacki obicaji, ucenja, i verovanja, mnogobostvo je u sustini samo promenilo ime, a zadrzalo sva svoja negativna obelezja.
Hricani koji nisu prihvatali ovo mesanje, i promene koje su se desavale unutar crkve, bili su iskljuceni iz zajednice, i sa njima se postupalo krajnje nehumano.
Rimski imperator je nastavio da vrsi ulogu vrhovnog pontifeksa sve do 376 n.e, kada je imperator Gracijan iz Hriscanskih razloga odbio ovu titulu.
Medjutim, Damaskus, biskup crkve u Rimu, bio je izabran za ovu poziciju vrhovnog pontifeksa.
U ono vreme on je vec 12 godina bio biskup, od 366 godine, a na to mesto bio je postavljen uticajen uticajem svestenika svetog Karmela, visoke skole Vavilonske religije koju su osnovali Jezaveljini svestenici (1 knjiga o carevima 18 i 19 poglavlje).
Godine 381 n.e glava Vavilonskog poretka i svestenstva postala je upravitelj Rimske crkve, tako su Vavilon i Rim ujedinjeni u jedinstvo jednog verskog sistema, Rimokatolickoj crkvi, sa Vavilonskom religijom i svestenstvom, koja se 1054 godine podelila na dve Vavilonsko mnogobozacke crkve, Rimokatolicku i Pravoslavnu.
Ubrzo posle toga kada je biskup Damaskus postao vrhovni pontifeks, u crkvi su se poceli pojavljivati Vavilonski rituali, obicaji, i ucenja.
Kao sto je napomenuto, Mnogobostvo ima svoje korene u istprijskom Vavilonu, i iz Vavilona rasireno po citavom tada poznatom svetu.
U takvom globalnom mnogobozackom okruzenju, Bog je izabrao Jevrejski narod da bude cuvar i svedok vere u jednog zivog Boga stvoritelja.
On je Jevrejskom narodu dao svoj zakon 10 zapovesti, i pravila i propise koji su trebali da ga cuvaju od mnogobozackog uticaja i filozofija okolnih naroda, uspostavivsi i poseban vid sluzbe u hramu koji se nazivao svetinja.
Sluzba u ovom hramu ili svetinji je bila simbolicnog karaktera, i trebala je da ukaze na buduce dogadjaje i pojavu mesijanskog spasitelja.
Posto Jevrejski narod nije bio poslusan Bozjim zapovestima i cesto pada pod uticaj mnogobostva upustajuci se u slavljenje laznih bogova, Bog je slao nevolje i prepustao ga ropstvu da sluzi drugim narodima, kako bi posle pretrpljenih nevolja shvatio svoj otpad, obratio se zivome Bogu, i vratio postovanju njegovih zapovesti koje su date za njegovo vecno dobro.
U vreme Hristovog zivota mnogobostvo je bilo siroko rasprostranjeno u tadasnjem poznatom svetu, najveci uticaj je dolazio od Rimskog mnogobozackog carstva, i Grcke kulture i filozofije.
Izrael je u to vreme bio pod Rimskom okupacijom, i u tami Duhovnog otpada.
Jerusalimski hram je sluzio vise kao sretstvo svestenickog bogacenja, nego hram gde se obavljala sluzba zivome Bogu.
Svestenici Fariseji su sluzbu u hramu, kao i sam zakon ogradili mnostvom nepotrebnih pravila i propisa koji su sami izmislili, a koji su bili teret za narod.
Isus se borio protiv ovakvog odnosa prema hramu i sluzbi, kao i zakonu koji je on sam uspostavio. on je zeleo da ukaze na duhovnu prirodu zakona, i sluzbu u hramu kao simbole koji su ukazivali na njega kao obecanog Mesiju i spasitelja veta.
Jevreji u Isusu nisu prepoznali obecanog Mesiju. jer je on radio protiv njihovih sebicnih interesa, i bio ukor za njihov licemeran zivot, osim toga, oni su ocekivali Mesiju cara koji ce ih osloboditi Rimskog jarma i postaviti Izrael na celo sveta.
Oni su ga odbacili i time doneli prokletstvo celom narodu i naciji.
posle zavrsetka Isusove zemaljske misije koja je trajala tri ipo godine, Isusovi ucenici Apostoli su dobili zadatak da odnesu jevandjelje u sve delove tada poznatog sveta, da propovedaju o Isusu kao obecanom Mesiji i spasenju verom u njegovu zrtvu prinesenu na krstu Golgote, kao i njegov skori dolazak u slavi.
Hristos i Apostoli su upucivali na to, da ce se posle njihovog zemaljskog zivota, u crkvi pojaviti mnogi lazni ucitelji, koji ce propovedati lazna ucenja, i nauke zasnovane na mnogobozackim filozofijama, i da ce prevariti mnoge.
Nekoliko dole navedenih biblijskih tekstova govore o Bozjem stavu po pitanju mnogobostva i mnogobozackih ucenja i filozofija:
Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uči se činiti gadna djela onijeh naroda.
Neka se ne nađe u tebe koji bi vodio sina svojega ili kćer svoju kroz oganj, ni vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik,
Ni bajač, ni koji se dogovara sa zlijem duhovima, ni opsjenar ni koji pita mrtve.
Jer je gad pred Gospodom ko god tako čini, i za take gadove tjera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe. 3.Moj.
Drži se sasvijem Gospoda Boga svojega.
Jer ti narodi koje ćeš naslijediti, slušaju gatare i vračare; a tebi to ne dopušta Gospod Bog tvoj.
Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, ( 5 knjiga Mojsijeva 18. 9-12 ).
Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: saberi mi narod da im kažem riječi svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;
Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samoga neba i bješe na njoj tama i oblak i mrak;
I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od riječi čuste, ali osim glasa lika ne vidjeste;
I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene.
I meni zapovjedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite.
Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja, Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od čovjeka ili od žene,
Sliku od kakoga živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kake ptice krilate koja leti ispod neba;
Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kake ribe koja je u vodi pod zemljom;
I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; ( 5 knjiga Mojsijeva 4. 15-19 )
Ne vucite u tuđem jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom
Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom?
Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reče Bog: useliću se u njih, i življeću u njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod.
Zato iziđite između njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću vas primiti,
I biću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod svedržitelj. ( 1 poslanica Korincanima 6. 14-18 ).
A bijaše i lažnijeh proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnijeh učitelja, koji će unijeti jeresi pogibli, i odricaće se gospodara koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu pogibao.
I mnogi će poći za njihovijem nečistotama kojima će se huliti na put istine.
I u lakomstvu loviće vas izmišljenijem riječima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema. ( 2 poslanica Petrova 2. 1-3 ).
U skladu sa ovim recenim, svako moze na osnovu proucavanja istorije,, kao i biblijskog ucenja, da dodje do zakljucka koja je prava Bozja crkva koja drzi istinu kao takvu i objavljuje je svetu, a svako je pred Bogom odgovoran da ovu istinu pronadje za sebe, kao sto na to i upucuje Bozja rec koja kaze govoreci o odredjenoj grupi ljudi u Hristovo vreme `OVI BIJAHU PLEMENITIJI OD ONIH U SOLUNU, ONI SVAKI DAN ISTRAZIVAHU PO PISMU JE LI TO TAKO.
Нема коментара:
Постави коментар