BIBLIJSKE LICNOSTI U KUR`ANU

 Sura XIX, 1 - 15

JOVAN KRSTITELJ:

1. Kaf-ha-ja-ajin-sad.

2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

3. kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,

4. i rekao: ""Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

5. Bojim se ro|aka svojih po krvi poslije mene, a `ena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina

6. da naslijedi mene i porodice Jakubovu, i u~ini, Gospodaru moj, da bude{ s njim zadovoljan."

7. "O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da }e ti se dje~ak roditi, ime }e mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."

8. "Gospodaru moj," – re~e on – "kako }u imati sina kad mi je `ena nerotkinja, a ve} sam duboku starost do`ivio?"

9. "Eto tako!" – re~e. "Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ni{ta bio."

10. "Gospodaru moj," – re~e – "daj mi neki znak!’ – "Znak }e ti biti {to tri no}i ne}e{ s ljudima razgovarati, a zdrav }e{ biti."

11. i on izi|e iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znaje: "Hvalite ga ujutro i nave~e!’

12. "O Jahja, prihvati Knjigu odlu~no!’ – a dadosmo mu mudrost jo{ dok je dje~ak bio

13. i nje`nost i ~ednost, i ~estit je bio

14. i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.

15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

Sura XIX, 16 - 21

ANDJEO NAJAVLJUJE MARIJI ISUSOVO RODJENJE:

16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od uku}ana svojih na isto~nu stranu povukla

17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka D`ibrila poslali i on joj se prikazao u liku savr{eno stvorena mu{karca.

18. "Utje~em se Milostivom od tebe, ako se Njega boji{!’ – uziknu ona.

19. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" – re~e on – "da ti poklonim dje~aka ~ista!’

20. "Kako }e imati dje~aka" – re~e ona – "kad me nijedan mu{karac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!’

21. "To je tako!’ – re~e on. "Gospodar tvoj je rekao; ’To je Meni lahko’, i zato da ga u~inimo znamenjem ljudima i znakom milosti Na{e. Tako je unaprijed odre|eno!"

22. I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

23. i poro|ajni bolovi prisili{e je da do|e da stabla jedne palme. "Kamo sre}e a sam ranije umrla i da sam potupno u zaborav pala!" – uzviknu ona.

24. I melek je, koji je bio ni`e nje, zovnu; "Ne `alosti se, Gospodar tvoj je dao da ni`e tebe potok pote~e.

25. Zatresi palmino stablo, posu}e po tebi datule svje`e,

26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi{ ~ovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da }u {utjeti, i danas ni s kim ne}u govoriti."

27. I do|e ona s njim porodici svojoj, nose}i ga. "O Merjemo," – reko{e oni – "u~inila si ne{to ne~uveno!

28. Ej ti, koja u ~ednosti li~i{ Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."

29. A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u be{ici?" – reko{e.

30. "Ja sam Allahov rob" – ono re~e -, "meni }e On Knigu dati i vjerovjesnikom me u~initi

31. i u~ini}e me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredi}e mi da dok sam `iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,

32. i da majci svojo budem dobar, a ne}e mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.

33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!’

34. To je Isa, sin Merjemin, - to je prava istina o njemu, - onaj u koga oni sumnjaju.

Sura V, 46

BOG POSLAO ISUSA SINA MARIJINOG ( Tevrat i Indjil - stari i novi zavet biblije ):

46. Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Ind`il, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je tako|e bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali,

Sura III, 44 - 60

ISUSOVO RODJENJE I SLUZBA:

44. To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio me|u njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji }e se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio me|u njima kad su se prepirali.

45. A kada meleki reko{e: "O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rije~: ime }e mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bi}e vi|en i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih;

46. on }e govoriti ljudima jo{ u kolijevci, a i kao odrastao, i bi}e ~estit",-

47. ona re~e: "Gospodaru moj, kako }u imati dijete kada me nijedan mu{karac nije dodirnuo?" – "Eto tako", - re~e -, "Allah stvara {to On ho}e. Kada ne{to odlu~i, On samo za to rekne: ’Budi!’ – i ono bude."

48. I pou~i}e ga pismu i mudrosti, i Tevratu i Ind`ilu,

49. i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara va{eg: napravi}u vam od ilova~e ne{to poput ptice i puhnu}u u nju, i bi}e, voljom Allahovom, prava ptica. I iscjeli}u slijepa od ro|enja, i gubava, i o`ivljava}u mrtve, voljom Allahovom, i kaziva}u vam {ta jedete i {ta u domovima gomilate; to }e, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete;

50. i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim ne{to {to vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokza od Gospodara va{eg, - zato se Allaha bojte i mene slu{ajte -,

51. Allah je diosta i moj i va{ Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je pravi put!"

52. A kada se Isa uvjerio da oni ne}e da vjeruju, uzviknuo je: "Koji }e biti pomaga~i moji na Allahovom putu?" – "Mi", - reko{e u~enici, - "mi }emo biti pomaga~i Allahove vjere, a ti budi svjedok da smo mi poslu{ni Njemu.

53. Gospodaru na{, mi u ono {to Ti objavljuje{ vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, zato nas upi{i me|u vjernike!"

54. I nevjernici po~e{e smi{ljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje.

55. I kada Allah re~e: "O Isa, du{u }e ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasi}u te od nevjernika i u~ini}u da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni }ete se, poslije, svi povratiti i Ja }u vam o onome u ~emu se niste slagali presuditi:

56. one koji ne budu vjerovali na stra{ne muke }u udariti i na ovom i na onom svijetu i niko im ne}e mo}i pomo}i."...

57. A onima koji budu vjerovali i dobra djela ~inili, On }e njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.

58. Ovo {to ti kazujemo jesu ajeti i Kur’an mudri.

59. Isaov slu~aj je u Allaha isti kao i slu~aj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" – i on bi.

60. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj!

Sura IV, 155 - 159

ISUSOVA SMRT, VASKRSENJE, I VAZNESENJE:

155. Ali zato {to su zavjet prekr{ili i {to u Allahove dokaze nisu povjerovali, {to su ni krive ni du`ne vjerovjesnike ubijali i {to su govorili: "Na{a su srca okorjela" – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zape~atio, pa ih je samo malo vjerovalo –

156. i zbog nevjerovanja njihova i zbog izno{enja te{kih kleveta protiv Merjeme

157. i zbog rije~i njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika:... A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo. Oni koji su se o njemu u mi{ljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ni{ta pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili,

158. ve} ga je Allah uzdigao Sebi. – a Allah je silan i mudar.

159. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, ne}e u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on }e protiv njih svjedo~iti.

Sura V, 110 - 116

ISUSOVA CUDA:

110. Kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te D`ibrilom pomogao pa si s ljudima, u be{ici i kao zreo mu`, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Ind`ilu nau~io: i kada si, voljom Mojom, od blata ne{to poput ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, o ro|enja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni me|u njima koji nisu vjerovali – povikali: "Ovo nije ni{ta drugo do prava vrad`bina!’

111. I kada sam u~enicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – oni su odgovorili" ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani".

112. A kada u~enici reko{e: "O Isa, sine Merjemin, mo`e li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" – on re~e: "Bojte se Allaha ako ste vjernici"

113. "Mi `elimo" – reko{e oni – "da s nje jedemo i da na{a srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci".

114. Isa, sin Merjemin , re~e: "O Allahu, Gospodaru na{, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i ~udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!"

115. "Ja }u vam je spustiti" – re~e Allah -, "ali }u one me|u vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu ne}u kazniti".

Sura IV, 136
STARI I NOVI ZAVET

136. O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.